Uz liturgijska čitanja 19. nedjelje kroz godine razmišlja velečasni Krunoslav Novak
Evanđelist Ivan u više navrata prikazuje Isusa koji govori o sebi u slikama bliskim
ljudima njegovog vremena. To su slike iz života koje su ljudi onoga vremena mogli
razumjeti. Stoga će Isus reći: "Ja sam svijetlost svijeta." (Iv 8,12); "Ja sam istinski
trs." (Iv 15,1); "Ja sam pastir dobri." (Iv 10,11); "Ja sam vrata ovcama." (Iv 10,7);
"Ja sam Put i Istina i Život." (Iv 14,6). U odlomku koji čitamo na XIX. nedjelju kroz
godinu Isus govori: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." (Iv 6,41) Na ovaj način, Isus
svojim suvremenicima, a i nama nastoji približiti stvarnost Božjeg nauma spasenja,
koji je čovjeku neshvatljiv ukoliko se ne temelji na dubokom povjerenju u Boga i Njegovu
neizmjernu ljubav prema čovjeku. Promotrimo pobliže što nam govore Isusove riječi
da je on kruh koji je sišao s neba. Isus Krist nam se daruje u kruhu i time čovjeka,
vjernika hrani na njegovom životnom putu prema vječnosti za koju je stvoren. Kad uzmemo
u razmatranje sliku kruha, možemo reći da euharistijski kruh prati zakonitosti kruha
svagdašnjeg, kruha koji otac i majka priskrbljuju svojoj obitelji. Značenje kruha
nalazi se u tome što ga je netko proizveo, netko ga je zavrijedio – kruh je plod rada
ljudskih ruku i konačno netko će ga blagovati. U kruhu prepoznajemo čovjekovu potrebu
za drugim čovjekom, koja se očituje primanjem dara iz ljubavi. Kao što roditelji ugrađuju
sebe, svoje snage, možemo reći čitavo svoje biće da bi obitelj mogla dostojno živjeti,
to jest da bi imali kruha, tako se Bog u Isusu Kristu daje za čovjeka, za njegovo
spasenje, daruje mu se kao kruh života vječnoga. Tražeći od Isusa znak, oni koji
su ga slušali neprestano su imali potrebu vraćati ga u prošlost i stavljati njegove
riječi i djela u okvir onoga što se događalo u prošlosti. Isus, koji nije došao dokinuti
Zakon i proroke, nego ih dopuniti, pokazuje da njegovim dolaskom na svijet starozavjetna
obećanja postaju ispunjena i da se njegovim utjelovljenjem, dolaskom Sina Božjega
na svijet, događa radikalna promjena koji daje novo svjetlo i novi smisao svakom događaju,
svakoj egzistenciji. Mnogi od Isusovih suvremenika, da bi relativizirali njegove
riječi postavljaju pitanje: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca
i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" (Iv 6,42) Na sličan način neka razmišljanja
današnjeg vremena dovode u pitanje vrijednost i primjenjivost evanđelja na život modernog
čovjeka. Evanđelje je zahtjevno i traži od nas da se mijenjamo izlazeći iz sebičnih
okvira vlastitih želja. To ne znači omalovažiti sebe, nego preispitujući svoje stavove
biti spreman umrijeti sebi, neprestano tražiti Boga, to jest slobodu, to jest život
sinova i kćeri Božjih. Isus sakramentalno dolazi među nas u svakoj euharistiji
pod prilikama kruha na tako jednostavan i svakodnevni način. Kruh, koji je naša svakodnevna
hrana postaje Kristovim tijelom. Prepoznajmo u tome poticaj za nas. Ne trebamo ga
tražiti negdje daleko u velikim stvarima koje nas zadivljuju i ostavljaju bez daha.
Bog nam je blizu u jednostavnim stvarnostima našega života. Istina je da Bog čini
velike stvari, ali se u svakodnevici želi poslužiti nama ljudima u svoj našoj neznatnosti,
kao što je uzeo kruh da bi ostao sakramentalno trajno među nama.