Crkva se 7. kolovoza spominje svetoga Siksta II., pape i mučenika, i drugova. Liturgijski
je to spomen koji nas podsjeća kako su i danas, u Trećem tisućljeću, brojni kršćani
i dalje podvrgnuti progonima i diskriminaciji. Siksto II. je samo 11 mjeseci nakon
izbora za papu pogubljen zajedno sa šest đakona, na groblju svetoga Kalista. Bilo
je to 258. godine. Ediktom cara Valerijana bilo je zabranjeno govoriti u Kristovo
ime. Ali, papa Siksto je radije bio poslušan Bogu nego ljudima, te je tako životom
platio svoju ljubav prema Kristu. Danas, dvije tisuće godina nakon tog događaja
koji je promijenio povijest, kršćani su i dalje najprogonjenija zajednica u svijetu.
Papa Benedikt XVI. govori o misionarima, svećenicima, biskupima, redovnicima, redovnicama
i vjernicima laicima, koji su proganjani, zatvarani, mučeni, lišavani slobode zbog
toga što su Kristovi učenici i apostoli Evanđelja. Papa stoga poziva na molitvu kako
bi diskriminiranim i progonjenim kršćanima – u koje spada oko 200 milijuna ljudi –
bila priznata ljudska prava, kao i jednakost i vjerska sloboda. Istovremeno, Papa
gleda na mučenike našega vremena, i to u svjetlu nade. Tako je u podnevnome nagovoru
25. ožujka 2007. godine rekao kako su oni nada za svijet, jer svjedoče da je Kristova
ljubav snažnija od nasilja i mržnje. Oni nisu tražili mučeništvo, ali su bili spremni
dati život kako bi ostali vjerni Evanđelju. Kršćansko se mučeništvo tumači samo kao
najviši čin ljubavi prema Bogu i braći – istaknuo je Sveti Otac. Ljubav prema neprijatelju
čini jezgru 'kršćanske revolucije' – napomenuo je Sveti Otac te pojasnio kako je riječ
o revoluciji koja se ne temelji na strategijama gospodarske, političke ili medijske
moći; to je tiha revolucija ljubavi koja se ne oslanja na ljudska bogatstva nego je
ona Božji dar koji se dobije pouzdajući se jedino i bez ustezanja u njegovu milosrdnu
dobrotu. Evo novosti Evanđelja, koje mijenja svijet bez buke. Eto herojstva malenih
koji vjeruju u Božju ljubav i šire ju i po cijenu vlastita života – istaknuo je Sveti
Otac u podnevnome nagovoru 18. veljače 2007. godine.