Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ Vrhbosanske nadbiskupije
organizirao je sredinom srpnja u Zavidovićima ekumenski kamp Friedensgrund, a danas
je (7. 8.) u Sarajevu završio kamp pod njemačkim nazivom Friedensweg odnosno Put mira
na kojem sudjeluje i dvadesetak mladih iz Njemačke. Ovaj kamp nastao je odmah nakon
rata na sjeveru Nadbiskupije na inicijativu iz njemačke biskupije Paderborn kada su
mladi iz Njemačke i BiH zajednički radili na obnovi srušenih kuća, a cilj kampa je:
živjeti zajedništvo, upoznati se međusobno uvažavajući različitosti te konkretno pomoći
osobama u potrebi. Jedan dan u kampu izgleda otprilike ovako: nakon doručka mladi
slušaju Božju riječ i razmišljaju nad jednom rečenicom iz Evanđelja koja je moto dana
i misao vodilja tijekom dana, a potom uzmu materijal i odlaze krečiti stanove da bi
u 16 sati zajedno objedovali u kampu te izmijenili iskustva, pristupili sakramentu
pomirenja prema potrebi i slavili Misu te dan završili uz druženje, pjesmu i gitaru.
Tijekom četrnaestodnevnog boravka u kampu mladi su krečili i čistili stanove korisnicima
koje je preporučio Caritas i Kruh sv. Ante u okviru projekta „Posjet starih i bolesnih
kroz godinu“ koji provode stipendisti Fondacije za stipendiranje studenata „Fonss“.
Mladi su podijeljeni u 4 radne grupe, a u okviru kampa je djelovala i umjetnička sekcija
pod geslom „Ruke za mir“ izrađujući u raznim tehnikama neobične predmete pod vodstvom
profesora likovne umjetnosti. „Ovi divni dečki i djevojke iz Njemačke i Vrhbosanske
nadbiskupije donijeli su osmijeh u moju kuću i uljepšali mi ove ljetne dane. Uložili
su puno truda kako bi okrečili i očistili moj stan. Uživala sam provodeći vrijeme
s njima i poželjela sam da zauvijek ostanu kod mene“, kazala je zahvalna srca gospođa
Margareta Luburić, korisnica Caritasovih usluga. Svakog dana jedna grupa mladih odlazi
u razgledanje Sarajeva te imaju prigodu kušati specijalitete, osjetiti ozračje i upoznati
grad. Mladi su iskoristili nedjelju za odlazak u Mostar i razgledanje najpoznatijih
crkvenih zdanja kao i nezaobilazni stari most. Kamp je završio danas, a s njega su
mladi ponijeli lijepe uspomene i pošli obogaćeni Božjom riječju i dobrim djelima.
Djeca i mladi budućnost su i Crkve i društva. Toga je svjestan i banjolučki biskup
mons. dr. Franjo Komarica koji je prošle nedjelje pohodio župu Glamoč i predslavio
Euharistiju u još nedovršenoj župnoj crkvi sv. Ilije proroka te krstio dvoje male
djece. Vjernike je podsjetio na svoju, prije više godina izdanu odredbu, da će svako
peto, šesto i sljedeće dijete u obitelji on osobno doći krstiti i udijeliti obitelji
jednokratnu materijalnu pomoć, a da će to isto u njegovo ime učiniti njegov generalni
vikar za svako četvrto dijete. Pohvalio je župljane te izbjegličke župe, koji žive
u teškim materijalnim uvjetima, što su ostali postojani u življenju svoje kršćanske
vjere, otvoreni za Božji nauk i spremni poštivati Božje zakone. Naglasio je kao posebno
dragocjen njihov životni optimizam i pouzdanje u Božju providnost i pomoć, a što se
pokazuje i na njihovoj spremnosti da donose na svijet nove živote. Biskup Komarica
koristi svaki razgovor s međunarodnim i domaćim predstavnicima vlasti da se zauzme
za povratnike i za one koji su ostali na svojim ognjištima. Tako je bilo i tijekom
razgovora sa šefom Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice u BiH Naveedom
Hussainom koji je obavijestio biskupa Komaricu o aktualnim naporima UNHCR-a da i dalje
pomaže održivi povratak svim prognanim i raseljenim licima koji se žele vratiti na
svoja ognjišta. Pojasnio je da se dosta učinilo u normaliziranju sveukupne poratne
situacije, ali i da ima, na žalost, očitih propusta i neizvršenih obećanja, zbog kojih
se opravdano mnogi ljute i kritiziraju međunarodnu zajednicu, ali i da međunarodna
zajednica ima razloga kritizirati i ljutiti se na domaće političare, koji ne rade
dovoljno za dobrobit svih naroda i ljudi u BiH. Zahvaljujući za sve što je učinjeno,
biskup Komarica je kazao kako mu je dobro poznato da se do sada vrlo često pomoć međunarodne
zajednice nepravilno i neujednačeno dijelila, pri čemu je jedan od tri konstitutivna
naroda – hrvatski bio najčešće zakinut za dobivanje pomoći. „Nedostaje u velikom dijelu
ove zemlje cijeli jedan narod, a zemlja kao što je BiH ne može opstati ako toga naroda
nema, jer ona sa svoja tri naroda nalikuje na tronožac“, rekao je biskup Komarica. Članovi
Družbe Isusove ostavili su duboke korijene na prostorima Bosne i Hercegovine posebno
kada je riječ o školovanju i odgoju svećenika. U Sarajevu isusovci sada djeluju u
gradskom naselju Grbavica u svom župnom centru pored Željinog nogometnog stadiona,
a nadaju se skoroj izgradnju župne crkve. Zadnjeg dana mjeseca srpnja svečano su proslavili
blagdan utemeljitelja Družbe kojem je i posvećena ova župa. Svečano Misno slavlje
predslavio je bivši župnik p. Vladimir Vasilj koji je u prigodnoj propovijedi pobliže
upoznao nazočne vjernike s detaljima iz života sv. Ignacija Loyolskog. Dugo vremena
isusovci su pastoralno djelovali i u župi Borovica, koja je 6. kolovoza svečano proslavila
patron Preobraženja Gospodinova. Plod vrlo zauzetog djelovanja isusovaca jesu brojna
svećenička i redovnička zvanja iz ove župe nadomak Vareša koja je bili potpuno uništena
i prognana, ali koja je sada dobrim dijelom obnovljena.