U Arsu svečano proslavljena 150. obljetnica preminuća sv. Ivana Marije Vianneya
Djelotvornost svećeničke službe ovisi ponajviše o duhovnoj savršenosti svećenikâ –
istaknuo je kardinal Cláudio Hummes, pročelnik Zbora za kler, služeći u utorak, 4.
kolovoza, svečanu Svetu Misu u Arsu, u Francuskoj, kamo je pošao kako bi predvodio
proslavu liturgijskoga spomena svetoga Ivana Marie Vianneyja, poznatoga kao Arški
župnik i zaštitnik svećenikâ. Spomenuta proslava ove godine poprima posebno značenje,
jer se podudara sa Svećeničkom godinom koju je papa Benedikt XVI. proglasio u spomen
na 150. obljetnicu preminuća toga sveca. Upitavši tijekom propovijedi što sveti
Ivan Maria Vianney poručuje današnjem čovjeku, kardinal Hummes je napomenuo da se
odgovor nalazi u samome životu toga sveca, bogatome poukama. Arški je župnik, naime,
uzor vjere, stalne molitve, duboke i postojane duhovnosti; on je primjer pokajanja,
poniznosti i siromaštva. Za divljenje je njegova odluka da slavlje Svete Mise stavi
u središte župskoga života, i primjerna je njegova ljubav prema siromašnima, kao i
pastoralna skrb koja ga je vodila do svakoga njegovog župljanina, ne isključujući
nikoga. U njegovu je čast – rekao je kardinal Hummes – proglašena Svećenička godina,
kojom Crkva želi svim svećenicima reći da zahvaljuje Bogu za njihovu nazočnost, da
im se divi i da ih voli, da ih podupire u molitvi i konkretno pomaže u svećeničkome
zalaganju. Osvrnuvši se nadalje na naše doba, kardinal je napomenuo kako je relativizam
naše zapadne postmoderne kulture zamračio smjernice na koje nas upućuje naša savjest
i svjetlo vjere. Mnogi danas lutaju kao stada bez pastira, i čekaju spasenjsku riječ
Evanđelja. Zbog toga biti svećenik znači biti misionar, biti poslan radi naviještanja
Radosne vijesti svim ljudima, počevši od najsiromašnijih – rekao je kardinal te pozvao
svećenike da sudjeluju u Kristovoj pastoralnoj ljubavi, jer samo onaj koji, poput
Arškoga župnika, drži pogled uperen na Isusa, moleći bez prestanka i uz bezuvjetnu
ljubav, moći će postati dobar Pastir koji daje svoj život za druge – istaknuo je kardinal.
Podsjetivši pak na važnost sakramenta Pomirenja, koji treba izvršiti u vjeri,
duhu požrtvovanja i pastoralnoj ljubavi, kardinal je naglasio da ga valja velikodušno
stavljati ljudima na raspolaganje, jer Sin je Božji postao čovjekom kako bi nas pomirio
s Bogom, i međusobno. Na posljetku, kardinal je istaknuo ulogu obitelji u rađanju
zvanja, te istaknuo da obiteljske jezgre trebaju biti prave kućne Crkve, goruća ognjišta
vjere i ljubavi u kojima valja zajedno moliti. Stoga je ohrabrio roditelje da se ne
boje ako Gospodin izabere nekoga od njihovih sinova kako bi ga učinio svećenikom.
Štoviše, - rekao je – usudite se tražiti od Boga milost svećeničkoga zvanja u obitelji.
Tako ćete otkriti da je darovanje svećenika Crkvi pravi blagoslov. Na neke se od
tih tema pročelnik Zbora za kler osvrnuo u mjesečnoj poruci za mjesec kolovoz, upućenoj
svim svećenicima. Kardinal je u njoj ponovno govorio o krizi zvanjâ, ponajviše u zapadnome
svijetu, obilježenome relativizmom koji odbija bilo kakvu potvrdu apsolutne i nadnaravne
istine, uništava temelje morala i zatvara se za religiju. Taj relativizam - prema
kardinalovim riječima – prati individualistički subjektivizam koji, u konačnici, vodi
do nihilizma. Malo vrijedi znanstveni i tehnološki napredak ako u središte ne stavlja
dobro čovjeka, i ako ostaje bez cjelovitoga humanizma – istaknuo je kardinal. Pa ipak,
svećenici pred tim laicizmom ne trebaju popustiti pesimizmu i zatvoriti se u utvrde
otpora, nego trebaju odgovoriti na hitan poziv misija „ad gentes“. Sadašnjega se društva
ne treba bojati, ne treba ga osuđivati, nego ga treba spasiti; ono sadrži sjeme Evanđelja
koje svećenici trebaju širiti u cijelome svijetu, i to radosno i sa zanosom, sigurni
u Gospodinovu nazočnost – naglasio je kardinal Hummes.