Papina poruka za Svjetski dan mira 2010. godine

Papina poruka za Svjetski dan mira 2010 „Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno“,: imala je veliki odjek u međunarodnim, a manji u talijanskim, medijima. Tema te poruke od velike je važnosti za budućnost čovječanstva, radi koje Benedikt XVI. govori o „općoj odgovornosti“ i nužnosti „zajedničkog djelovanja“ bogatih i siromašnih zemalja, koje imaju preciznu „zadaću u zajedničkoj odluci“ sudbine planeta. Ovoj temi Papa posvećuje četiri poglavlja svoje enciklike „Ljubav u istini“ (48-51). Sažetak Papinih razmišljanja priredio nam je naš novinar.
Mir je usko povezan s poštivanjem okoliša i čovjeka. Papa ujedinjuje ove dvije dimenzije, upozoravajući na svako parcijalno viđenje, koje smatra prirodu kao „nedodirljivi tabu“, „važniju od same ljudske osobe“. Takvo viđenje vrsta je novog panteističkog poganstva. Nasuprot tom viđenju Papa spominje ono koje zastupa „cjelovitu tehnologizaciju“ prirode, iskorištavajući je za osobne interese. „Danas, velika šteta za razvoj proizlazi baš iz tih iskrivljenih koncepcija – potvrđuje Enciklika“. Ali mir je ugrožen naročito radi pomanjkanja pravde: stvoreno, sa svim svojim bogatstvom, jest Božji dar za čitavo čovječanstvo. „Potkupljivanje energetskih bogatstava, neobnovljivih od strane nekih zemalja, zajednica koje imaju moć i poduzeća, opasna je zapreka razvoju siromašnih zemalja“ i uzrok ratovima. Pitanje pristupa vodi na zemlji sve je više uznemiravajuće – potvrđuje Papa – i „može prouzrokovati velike sukobe“. Benedikt XVI. poziva sve na solidarnost i pravdu a posebno „današnje društvo da ozbiljno preispita svoj stil života, koje, na različitim dijelovima svijeta, teži hedonizmu i potrošačkom mentalitetu i ostaje indiferentno na štete koje proizlaze. Nužna je djelotvorna promjena mentaliteta“ tako da „traženje istinitog, lijepog, dobrog i zajedništvo s drugim ljudima za zajednički rast, budu elementi koji određuju odabir potrošnje, štednje i ulaganja“. „Društva tehnološki napredna – nadodaje Enciklika – mogu i moraju smanjiti osobne energetske potrebe“ i to pospješujući „istraživanje alternativnih energija“ i podupirući „planetarnu preraspodjelu energetskog bogatstva, tako da i zemlje koje su u oskudici dobiju dovoljno energije. Njihova sudbina ne može biti prepuštena u ruke onoga koji je prvi stigao ili u logiku jačega“.
„Crkva – ističe još Papa – ima odgovornost za stvoreno i treba potpomoći da ta odgovornost vrijedi i u javnosti. Čineći to, ona mora štititi ne samo zemlju, vodu i zrak, kao darove stvaranja koji pripadaju svakome, nego treba štititi naročito čovjeka protiv uništenja samoga sebe“. „Da bi sačuvali prirodu – opaža Papa – odlučujući problem jest cjelokupno moralno stanje svijeta. Ako se ne poštuje pravo na život i na prirodnu smrt, ako se vrši umjetna oplodnja, trudnoća, čovjekovo rođenje, ako se žrtvuju ljudski embriji poradi istraživanja, zajednička svijest gubi na taj način koncept humane ekologije, i, s njime, onaj okolišne ekologije“. Knjiga prirode je jedna i nedjeljiva, bilo da se radi o okolišu, životu, spolnosti, braku, obitelji, ljudskim odnosima, jednom riječju o ljudskom cjelovitom razvoju“.
Velika je proturječnost – opaža Papa – tražiti poštivanje prirodnog okoliša kada „obrazovanje i zakoni“ ne pomažu poštovanju ljudskog bića. Sve to ponižava osobu, poremećuje okoliš i šteti društvu. Priroda – ističe Enciklika – nije „plod slučaja ili evolutivnog determinizma nego „divan rezultat kreativnog Božjeg pothvata“. To je kršćansko viđenje ekologije. Stoga – potvrđuje Benedikt XVI – „ako želiš njegovati mir čuvaj stvoreno“, Božji dar svoj svojoj djeci, bez iznimke, sa sviješću da „ima mjesta za sve na ovoj našoj zemlji“.