Sustavno korištenje nasilja kao oružja, i to uglavnom nad ženama, postalo je uobičajeno
u sukobima u Africi, Aziji i Europi – upozorio je glavni tajnik Organizacije ujedinjenih
naroda Ban Ki-moon, u izvješću koje je prošlih dana predstavio u Vijeću sigurnosti.
Glavni je tajnik, osim toga, uputio apel zainteresiranim državama, da u tom smislu
ojačaju zaštitne i preventivne mjere. Osvrnuvši se na taj problem u razgovoru za našu
radio postaju, Rosanna Sèstito, ginekologinja međunarodne humanitarne organizacije
'Liječnici bez granica', koja se upravo vratila iz Sjevernoga Kivua, u Demokratskoj
Republici Kongo, gdje je radila na projektu pomoći ženama, žrtvama nasilja, napomenula
je kako se silovanje u brojnim zemljama još uvijek koristi kao pravo pravcato ratno
oružje. Silovanje ne želi toliko smrt drugoga, nego se želi osloboditi podrijetla
drugoga, doći do začeća, te tako promijeniti genetsku zajednicu; tu je riječ o napadu
na identitet – upozorila je dr. Sèstito. Napomenuvši kako se vrlo često događa
da društvo više ne prihvati silovanu ženu, pogotovo ako se vrati trudna, dr. Sèstito
je istaknula da je to vrlo ozbiljna činjenica, jer ženu vodi do potpune izolacije,
a često i do suicida. Žena stoga nije samo žrtva tog zločina, nego ju čak društvo
odbacuje, a to podrazumijeva potpunu izolaciju i nedostatak posla. Osim toga, - kako
je kazala dr. Sèstito – često se događa i to da žena napusti ili čak ubije dijete
rođeno slijedom silovanja. Na novinarovu primjedbu kako se primjećuje da vlada neka
vrsta predanosti sudbini, dr. Sèstito je to potvrdila te kazala da žene koje žive
u ratnim područjima silovanje doživljavaju kao nešto neizbježno, gotovo kao mjesto
gdje se vodi rat. Nama je teško prihvatiti, ali one to žive kao neizbježni događaj,
iako uz veliki osjećaj krivnje – kazala je doktorica te pojasnila kako, kada prima
žene, u okviru projekata spomenute humanitarne organizacije, prva stvar koju pitaju
jest zašto se to njima dogodilo i koja je njihova krivnja. Na novinarov upit o
razlozima koji navode na seksualno zlostavljanje ženâ, dr. Sèstito je prije svega
istaknula narodna vjerovanja, te kazala kako iz iskustva zna da su vojnici u Liberiji
često, umjesto plaćom, nagrađeni ženama. U Kongu se, primjerice, vjeruje da spolni
odnos sa ženama u određenoj dobi jača čovjeka u sukobima, te ga tako štiti od ranjavanja.
Ili pak – kazala je nadalje doktorica – žene otimaju i pretvaraju u prave seksualne
ropkinje koje služe za podizanje morala među vojnicima. A može ih se koristiti i za
prijenos side, te u tom slučaju silovanje služi kao biološko oružje. Osvrnuvši se
na koncu na prevenciju te pojave, dr. Sèstito je istaknula senzibiliziranje ženâ,
posebice u izbjegličkim logorima gdje je seksualno nasilje vrlo često. Stoga je važno
poučiti te žene da se to može dogoditi. Zacijelo je vrlo važna senzibilizacija pučanstva,
zatim kampanje protiv nasilja, prijave nasilja … sve su to oblici prevencije – napomenula
je na koncu Sèstito.