Zemlja je zajedniča kuća bogatih i siromašnih

Temeljni doprinos za ispravno postavljanje izazova stoljeća: obrana stvorenoga od svega što izaziva srozavanje, bez upadanja u zamku klimatskoga katastrofizma – tim je riječima Franco Prodi, mjerodavni stručnjak za fiziku atmosfere, meteorologije i klimatologije, komentirao temu koju je Benedikt XVI. predložio za Svjetski dan mira 2010. godine: „Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno.“ U intervjuu za vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano' Prodi, od 1967. godine istražitelj Talijanskoga centra za znanstvena istraživanja, sveučilišni profesor i član brojnih nacionalnih i međunarodnih znanstvenih povjerenstava o atmosferi i klimi, ističe važnost pozornosti koju Sveti Otac neprestano zahtijeva za pitanje okoliša, poglavito za zaštitu stvorenoga kao bitne pretpostavke za izgradnju mira.
Na upit kako ga se dojmila Papina tema za Svjetski dan mira, rekao je kako temu smatra pravim i blagovremenim pothvatom za vrijeme u kojem živimo, obilježeno nizom rasprava o klimi. Po mome mišljenju u posljednjim se godinama prevelika važnost posvećivala vidicima klimatskih promjena, koja je donekle odvratila pozornost od temeljnoga vidika okolišnoga pitanja, a to je zaštita planeta od nedvojbenoga srozavanja. Još je nepotpuna znanstvena spoznaja o klimatskome sustavu, u smislu da nije kadra pružiti pouzdana predviđanja o klimatskim promjenama. Ta je svjesnost dovela do skepticizma, a slijedom toga do neuspjeha susretâ, poput onoga u Kyotu. Smatram dakle da je Papin poziv savršeno prikladan da se pozornost usredotoči na bitnost zaštite planetarnoga okoliša, odnosno stvorenoga. Taj je vidik objektivno najviše ugrožen: ne ustručavam se upotrijebiti izraz tragedija kada razmišljam o planetarnom srozavanju okoliša – istaknuo je profesor Prodi.
Na primjedbu kako se srozavanje okoliša odnosi na sve, a na upit je li svijet svjestan težine problema, rekao je kako nije u pitanju svijest nego htijenje. Jasno je da okolišno srozavanje, u negativnome i pozitivnome smislu, utječe na ekonomski plan. Prije svega trebalo bi interese tržišta odvojiti od okolišnoga pitanja. Nije riječ o svijesti ili nesvijesti, nego je riječ o sposobnosti odricanja da se zaštiti opće dobro, potom bi trebalo govoriti o drugim pitanjima. Premda Sveti Otac poziva na međunarodnu suradnju u zaštiti okoliša, ipak sumnjam da će na međunarodnoj razini doći do bitnih promjena: uvijek će biti opiranja potaknutog gospodarskim interesima. Ako, primjera radi, postoji sukob između nekoga tko na tržištu želi ponuditi neko ekonomsko dobro, čija proizvodnja zagađuje okoliš, i nekoga tko to dobro ne proizvodi jer ne želi zagađivati okoliš, svima je jasno da drugi gubi a prvi pobjeđuje. Stoga sam skeptik. Potreban je opći dogovor, svih država, ali u ovome trenutku ja ne mogu predočiti takav dogovor. Stoga i nadalje ponavljam da se s previše uveličavanja postavlja pitanje ispuštanja ugljičnoga dioksida, a to vodi u slijepu ulicu – zaključio je profesor Prodi.
Na upit je li pravedno da zemlje u razvoju smanje ispuštanja ugljičnoga dioksida dok razvijene zemlje ništa ne čine da ga umanje, rekao je kako je upravo u tome važnost neprestanih Papinih upozoravanja. U svojoj enciklici 'Ljubav u istini' Papa ističe međuovisnost svih država na planetu, cijeloga čovječanstva. Zemlja je zajednička kuća svih ljudi. Papa dakle zahtijeva da svi poštuju stvoreno, da se zauzmu za njegovu zaštitu. Jasno je da se mora suprotstaviti srozavanju okoliša. Kad bi svi poslušali poziv na zaštitu općega dobra za čovječanstvo, bili bi na dobrome putu. U tome smislu Papa nastavlja zahtijevati veću odgovornost. To čini povezujući okolišno pitanje s mirom. Zamislimo koliko je zagađivanje okoliša učinilo štete: od vode do mora, i ne samo priobalnoga, zemljinih polova i tropskih predjela. Srozavanje je planetarno. Nažalost, tomu se pridaje veoma mala važnost, a stanje sve više zabrinjava, bez obzira na klimatsku promjenu. Oko toga se, uvjeren sam, mora tražiti međunarodno slaganje, koje smatram mogućim. Tek nakon toga će se moći poraditi na trokutu: klima-srozavanje-energija, shvaćeno u smislu kako crpimo energije koje nam planet bez njegova uništenja stavlja na raspolaganje – kazao je profesor.
Na primjedbu kako Papa ističe da se pitanje okoliša mora pretvoriti u snažan poticaj za njegovanje mira, profesor je rekao da upravo stoga govori o tržištu. Usredotočenje pozornosti na klimu gurnulo je u drugi plan ono što je bitno: tržišni se zakoni moraju podvrgnuti žurnosti planetarnoga poštovanja. U tom je smislu Papina preporuka veoma bitna. Moramo svoj planet smatrati kućom svih. Moramo konačno početi razmišljati kako tu kuću, što je moguće cjelovitiju, prenijeti budućim naraštajima. Stoga smo dužni čuvati stvoreno, to je moralna obveza. A kad bi ta moralna obveza bila u osnovi međunarodnoga planetarnog i obvezujućeg dogovora, onda bi mir bio njegova neizbježna posljedica – zaključio je profesor Prodi.