Uz liturgijska čitanja 17. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Josip Jelić

U evanđelju sedamnaeste nedjelje kroz godinu slušamo o jednom velikom Isusovu čudesnom djelu.Tisuće ljudi pratilo ga da čuju njegovu riječ. U pustom, nenaseljenom mjestu, ostali su bez kruha. Kad ga nije bilo moguće kupiti, Isus ga stvara. Njemu je bilo dovoljno pet kruhova za pet tisuća ljudi. Svi su jeli i nasitili se te ostade još mnogo kruha.
Dva puta Isus je čudesno s malo kruha nahranio veliko mnoštvo ljudi, ali on nije došao na svijet da bude ekonomist – dobavljač kruha, nego Spasitelj duha. On je među nama da hrani gladne duše, a ne gladne trbuhe. Nije tu da umnaža kruh i pokaže sve što može, nego da dokaže koliko ljubi čovjeka. Zato i umnaža kruh. Isus nije i ne može biti kralj nego spas – kruh dušama.
Čudo s kruhom nije prošlost. Nije izvještaj što je Isus učinio jednom i davno, nego slika i primjer što on na još čudesniji način čini svaki dan. Već dva tisućljeća Isus ponavlja nama neshvatljivo čudo s našim kruhom: pretvara ga u kruh svoga tijela. On lomi i dijeli taj “ kruh s neba” milijunima što kroz ovozemaljsku pustinju putuju za njim u zemlju spasa – vječni život.
Čovjek je gladan, mnogi i kruha, ali svi Boga: Božje riječi i Božjeg kruha. Beskrajna povorka gladnih slika je današnjega čovječanstva. I mi smo negdje u toj povorci, nosimo gladne duše. Međutim, ni jedna duša ne mora umrijeti od gladi, jer čovjek ima božansku hranu: riječ i tijelo Isusa Krista. Riječ njegovu na stranicama evanđelja, tijelo njegovo u liku i obliku kruha na oltarima.
“Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali” (Iv 6, 11). Ove riječi Evanđelja podsjećaju nas na Posljednju večeru i na svetu misu. Isus moli, zahvaljuje Ocu, blagoslivlja kruh, dijeli ga i stvara. Sličan prizor je na Posljednjoj večeri što se ponavlja u svakoj svetoj misi. Isus uzima kruh, blagoslivlja, dijeli. Ovaj put ne stvara nego pretvara: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje” (Mt 26, 26 ). Znamo da je kruh svima potreban za život. Čovjek da ima tjelesni život hrani se onim sto daje zemlja. Hrana – kruh, pretvara se u život, u živo tijelo, u život čovjeka. Kruh postaje život. Ne zaboravimo da je Krist kruh života. U obliku našega kruha, u bijeloj hostiji Krist je u našim rukama. Krist kruh života postaje naš život. Ta bijela hostija, sveta pričest pretvara nas u Krista. Mi živimo od njega i on postaje naš život. Svaka sveta misa je poziv da otvorimo uho i srce i da prihvatimo riječ života i kruh života.
U poslanici sveti Pavao potiče kršćane na kršćansku slogu i jedinstvo. “Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira. Jedno tijelo i jedan Duh – kao i što ste pozvani na jednu nadu svoga poziva. Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!” (Ef 4, 3). Kršćani su povezani vezama mira, ljubavi i života samo ako ih povezuje Krist, njegova riječ i njegovo tijelo. U svetoj misi je stoga kruh života, mira i ljubavi.