Papa Benedikt XVI. je u petak, 24. srpnja popodne pošao u Aostu, gdje je, u katedrali,
u nazočnosti oko 400 svećenika, redovnika, redovnica i laika, predvodio molitvu Večernje.
Prije povratka u Introd, Sveti će se Otac kratko zadržati u tamošnjem staračkom domu,
i pozdraviti njegove štićenike. Što se pak tiče Večernje, održane u katedrali, važno
je istaknuti da se ona podudara s Godinom svetoga Anzelma, koja je proglašena povodom
900. obljetnice preminuća svetoga Anzelma. Za tu je prigodu Sveti Otac napisao dva
pisma: opatu primasu Benediktinske konfederacije dr. Notkeru Wolfu, i kardinalu Giacomu
Biffiju, svojemu posebnom izaslaniku na proslavi obljetnice svetoga Anzelma. Sveti
Otac spominje oštrouman teološki i filozofski nauk svetoga Anzelma po kojemu je postao
znak onoga „misliteljskog Srednjeg vijeka“ koji su mnogi pokušali ideološki zasjeniti.
Anzelmo, opat i prior benediktinskoga samostana u Becu, u Normandiji, a potom canterburyjski
nadbiskup, smatran je ocem skolastike, toga bogatog kulturnog razdoblja koje je razumom
i vjerom tražilo istinu. Poznat je njegov ontološki dokaz kojim je racionalno želio
dokazati postojanje Boga i kontradikcije ateizma. Sveti Otac opisuje Anzelma, odrasloga
u snijegom pokrivenim planinama Val d'Aoste, te napominje: Bog mu izgleda kao nešto
od čega se nešto veće ne da ni zamisliti; kako bi ga se susrelo treba se popeti na
vrh planine. Potrebni su i vjera i razum, ali „ako ne budete vjerovali, nećete ni
shvatiti“. Papa Benedikt XVI. ističe njegovo poučavanje o nepovredivoj vrednoti savjesti
i slobodi Crkve koja štiti od miješanja engleskih kraljeva. Zbog toga je kao canterburyjski
nadbiskup primoran na progonstvo. Anzelmo se ne boji izgubiti život, te kaže: „radije
se ne slažem s ljudima, nego da sam, slažući se s njima, u neslozi s Bogom“. Htio
je biti monah cijeloga života. Nije se osjećao odgovarajućim, ni sposobnim, voditi
biskupiju. Njegov stil ujedinjuje milosrđe i odlučnost, ali mora se suočavati s brojnim
nevoljama. Papa se, na koncu, spominje riječi svetoga Anzelma, usred velike patnje
i progonâ: „Neću u srcu zadržati mržnju prema nikome“. Sveti je Otac imenovao
apostolskim nuncijem u Luksemburgu nadbiskupa Giacinta Berloca, dosadašnjega apostolskog
nuncija u Belgiji. Nadbiskup Berloco je rođen 31. kolovoza 1941. godine u Altamuri,
nedaleko od Barija. Za svećenika je zaređen s 25 godina, a s 49 posvećen za biskupa.
Bio je apostolski nuncij u Venezueli, Salvadoru, Kostariki i Zimbabveu, te apostolski
izaslanik u Mozambiku.