Filipinski profesori raspravljali o 'Ljubav u istini'

Profesori i filipinski kler novu Papinu encikliku 'Ljubav u istini' smatraju sredstvom za razumijevanje stvarnoga značenja ljudskoga razvoja. U najvećoj katoličkoj zemlji u Aziji, sadržaj se enciklike nameće kao bitni vodič u složenim dinamikama. Razvoj je bitni uvjet za mir, ali danas je potrebno sudioništvo dobara i solidarnost među osobama – kazao je otac Bernardo Diaz, profesor religije na sveučilištu u Manili, komentirajući za AsiaNews novu Papinu encikliku. U državi u razvoju poput Filipina, pogrješan ekonomski razvoj često uzrokuje siromaštvo, kriminalitet, korupciju i sukobe. U tome kontekstu - ustvrdio je otac Diaz - enciklika je osnovno sredstvo za razumijevanje stvarnoga značenja ljudskoga razvoja.
Papa Benedikt XVI. u svome dokumentu tvrdi da razvoj „ako uistinu želi biti ljudski“, mora „stvoriti mjesta za besplatnost“ i „težiti za postizanjem općega dobra“. Kao konkretan primjer otac Diaz navodi zakladu („Bukas Palad“ ) 'Otvorene ruke', povezanu s pokretom fokolarina. Njezino je geslo „Mi slobodno primamo i slobodno dajemo“, a pruža stvarnu pomoć siromašnima, u najzabitnijim područjima Filipina. Nadahnjujući se na „Ekonomiji zajedništva“ fokolarinskoj teoriji nastaloj šezdesetih godina prošloga stoljeća, zaklada 'Otvorene ruke' pokušava izgraditi alternativu neumjerenoj uporabi kapitalističke ideologije.
Jhonatan P. Reginales, profesor sociologije na sveučilištu u Manili, tvrdi „da zbog pretjeranoga veličanja uloge tržišta i njegovih instrumenata poput natjecanja i shematskih ugovora, život biva lišen vrednota poput dara i uzajamne pomoći“. Sadržaj enciklike upravo zbog toga „stanovništvu pruža nadu i miljokaz u socijalnim problematikama i razvoju“.
Antonio L. Maisong, profesor crkvenoga socijalnoga nauka na sveučilištu svetoga Tome Akvinskoga u Manili, istaknuo je pak prikladnost enciklike za filipinsku državu. Ustvari, „prikladno služenje enciklikom dovelo bi do prevrednovanja uloge države i do aktivnoga sudjelovanja u problemima društva“. Dodao je da u državi gdje stopa siromaštva premašuje 15%, temeljna je pozornost prema siromašnima o kojoj govori Sveti Otac. Profesor Maisong je pak zaključio govoreći da „vlasti moraju siromašne smatrati resursom a ne teretom“.