Novačenje djece je proglašeno najgorim ropstvom, danas je nazočno, a smatra se da
u svijetu ima oko 250 tisuća djece vojnika, primoranih ubijati, katkada i svoje roditelje,
braću i sestre. Papa Benedikt XVI. je prije nekoliko tjedana zahvalio svima koji nastoje
ukloniti tu stravičnu ranu, a djeci pomažu da se vrate normalnome životu. Na svršetku
opće audijencije 24. lipnja pohvalio je zauzimanje izaslanstva Organizacije ujedinjenih
naroda koje se bori protiv novačenja djece. Mislim na svu djecu u svijetu, posebice
na onu koja su izložena strahu, napuštanju, zlostavljanju, bolestima, smrti. Papa
je blizak svim tim malim žrtvama i uvijek ih se sjeća u svojim molitvama – kazao je
Sveti Otac. Prema savezu za sprječavanje novačenja djece, skupini organizacija
za ljudska prava, premda su brojna djece oslobođena po svršetku nedavnih oružanih
sukoba, ipak ih je više tisuća poslano u nove oružane sukobe u Bjelokosnoj Obali,
Sudanu, Čadu, Kolumbiji, Kongu i Mijanmaru. Čak su djeca od pet godina izvježbana
u uporabi oružja i u postavljanju mina i eksplozivnih naprava, kao špijuni ili stražari,
pismonoše ili čuvari. Mogu biti primorana obavljati logističke zadatke ili djelovati
u pozadini, a brojne su djevojčice podvrgnute spolnom zlostavljanju. Većina je pothranjena,
a gotovo nema nikakvu zaštitu. Kada su puštena na slobodu, kada se vrate u obitelj
obično su ozloglašena i stoga ih zajednica ne prihvaća. Unatoč tome, za preživjelu
ili pobjeglu iz vojske, ima nade. Prema Ujedinjenim narodima ta se djeca uglavnom
zahvaljujući djelovanju vjerskih zajednica, naročito Katoličke crkve, prehranjuju
i zaštićena su, a pomaže im se da dođu k sebi i da se uključe u društvo. Na spomenutoj
audijenciji bila je Radhika Coomaraswamy, predstavnica glavnoga tajnika Ujedinjenih
naroda za djecu u oružanim sukobima, koja je rekla da je došla u Vatikan osobno zahvaliti
papi Benediktu XVI. za djelo Crkve u tome području. Crkva čini „ogromni napor“ da
pomogne toj djeci – ustvrdila je 24. lipnja na tiskovnoj konferenciji u Rimu. Preko
svojih raširenih mreža – podsjetila je – stvara svijest putem obrazovanja i djelovanja
poput „preventivnog alarmnog sustava“ da pomogne u obrani djece i sprječavanju njihove
otmice. Tijekom tiskovne konferencije održane u zajednici svetoga Egidija, koja podupire
rehabilitaciju djece-vojnika, također je govorila Grace Akallo, bivša djevojčica-vojnik
u Ugandi. Nakon što je oteta iz katoličke škole i odvedena u Sudan, gdje je bila
primorana udati se, obučena u rukovanju oružjem i susrela drugu djecu koja su bila
primorana ubiti svoju rodbinu i prijatelje, vratila se u novi život zahvaljujući djelovanju
Crkve. Stekavši slobodu, uspjela je rehabilitirati se zahvaljujući svojoj ravnateljici,
časnoj sestri, i upisati se na sveučilište u Ugandi. Sada studira u Sjedinjenim Američkim
Državama. Ono što je potrebno toj djeci jest ljubav, jer ih većina društva odbacuje
– ustvrdila je Akallo ističući važnost „prevencije i zaštite“ za te malene. Odgoj
društva je temeljan – dodala je sjećajući se kako je, kada se vratila kući, bila izbacivana
iz autobusa, vrijeđana, a ponekad i tučena jer su vjerovali da je činila zločine.
Na tiskovnoj je konferencije svjedočila i sestra Rosemary Nyerumbe, ravnateljica centra
za djecu- vojnike u Ugandi. Svi smo odgovorni i obvezni vratiti dostojanstvo i nevinost
ove djece – ustvrdila je sestra. Možeš otvoriti vrata svoje kuće, ali najvažnije što
možeš učiniti jest otvoriti vrata svoga srca i doći do te djece – zaključila je sestra
Nyerumbe.