Uz liturgijska čitanja 16. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Josip Jelić

U evanđelju prošle nedjelje čitali smo kako je Isus slao apostole da propovijedaju Radosnu vijest spasenja, da zovu na obraćenje. Današnje evanđelje nam donosi zgodu o povratku apostola sa svoga puta gdje podnose svome Učitelju izvještaj što su učinili. Isus ih je saslušao a onda ih šalje na odmor. Kaže im: “Hodite i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo...Otploviše lađom na samotno mjesto, u osamu” ( Mk 6, 32 ).
Ovo evanđelje kao da je naručeno za ovo doba godine što ga mnogi koriste za svoj godišnji odmor. Odmor nije samo za bogate, nego potreba za sve. Svagdanje brige, napori, napetosti iscrpljuju čovjeka. Bar na kratko treba se osloboditi svakidašnjice, opustiti se, prikupiti snage, zaboraviti brige. Odmor nije izmislio ni kapitalizam ni socijalizam. Uveo ga je sam Bog. Židovima je naređen dan molitve i odmora: sedmi dan, sabat, subota. Za osobni, obiteljski, vjerski, moralni, društveni i nacionalni život Izraela subota je značila: odmoriti ruke, obogatiti dušu, sastati se sa svojim Bogom i svojim najbližima, obnoviti se, osvježiti se i onda nastaviti svoj rad i životni put.
Ulogu židovske subote danas je preuzela u čitavome svijetu naša kršćanska nedjelja. Ona je dan sabranosti, dan okupljanja i doživljavanja ljubavi i prijateljstva u obitelji i društvu. To je dan odmora ruku, srca i mozga. Krist ne želi da se ubijamo radom. Pretjerani rad i trka za novcem grijeh je kao i lijenost. Svima Isus savjetuje: “Hodite i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo”. Odmorite ruke i dušu. Međutim, treba znati kršćanski iskoristiti vrijeme odmora. Znanstvenici kažu da današnji problem neće biti rad nego odmor. Radno vrijeme bit će sve kraće, a vrijeme odmora, dnevno, tjedno i godišnje sve dulje. Kako i u što iskoristiti to slobodno vrijeme da ono ne uništi čovjeka, njegovu sposobnost, energiju, duh i moral? Mi kršćani moramo dobro paziti da nam odmor i zabava ne budu duhovna i moralna propast. Često kršćani na odmoru, u zabavi ponašaju se kao da nisu kršćani. Kao da nisu kršteni. Kao da nisu djeca Božja. Često se ponašaju kao da su Boga poslali na odmor, daleko od sebe, a oni se odmaraju bez Boga i rade što im padne na pamet. Često na godišnjem odmoru mnogi prestaju biti kršćani. To je vrijeme najluđih i najprljavijih pustolovina i grijeha. To je vrijeme što ga mnogi kršćani provode bez Boga, molitve, bez sakramenata, svete mise. Potroše i novce i dušu i sreću. Zaboravljaju da nam vrijeme odmora nije dano da ga rasipamo u grijesima i ludovanju. Zaboravljaju da deset Božjih zapovijedi vrijede i obvezuju i u kući i na putu, na radu i odmoru, na ulici i na plaži. Uvijek i svugdje. To su neizmjenjiva pravila ljudskoga i kršćanskoga bontona. Kršćanin je uvijek kršćanin i svjedok Krista. U subotu i u nedjelju, na selu i u gradu, kad čita novine ili sluša evanđelje, kad igra nogomet ili gleda televiziju. Kad god idemo na bilo kakav odmor ne smijemo Boga poslati na odmor, nego se s Njim odmarati!