Dok analitičari raspravljaju o uzrocima krize, socijalne posljedice novih siromaštava, gubitak radnih mjesta, pothranjenost i ugušeni razvoj pogađaju najranjivije stanovništvo

Stanovništvu siromašnih zemlja, u vrijeme globalne gospodarske krize, jamčiti pristup osnovnoj zdravstvenoj potpori etički je imperativ više nego dalekovidni praktičan izbor – ustvrdio je nadbiskup Silvano Maria Tomasi, govoreći 9. srpnja na skupu Ekonomsko-socijalnoga vijeća Ujedinjenih naroda u Ženevi (Ecosoc).
Dok analitičari raspravljaju o uzrocima krize, socijalne posljedice novih siromaštava, gubitak radnih mjesta, pothranjenost i ugušeni razvoj pogađaju najranjivije stanovništvo i zahtijevaju učinkovite i blagovremene odgovore – ustvrdio je nadbiskup Tomasi, dodajući kako je financijsku i gospodarsku krizu prouzročila pohlepa i nedostatak etičke odgovornosti. Globalna kriza, bez predaha, koja se još više zaoštrila zbog pandemija, poput svinjske gripe, i zbog rastućih problema prehrambene sigurnosti, dokazuje – primijetio je nadbiskup – koliko je tijesna veza između siromaštva i zdravlja. Izaslanstvo Svete Stolice – dodao je – s dubokom zabrinutošću prati predviđanja Svjetske banke da će se broj osoba u uvjetima krajnjeg siromaštva od 53 milijuna u 2009. godini popeti na 65, dok će kronična glad pogoditi više od milijarde osoba, od koji 800 milijuna ljudi – istaknuo je nadbiskup Tomasi – živi u ruralnim područjima gdje je loše javno zdravstvo i stoga su žurni novi pothvati zdravstvene potpore.
Sučeljavanje s tim problemom više negoli očitovanje solidarnosti pitanje je pravde kako bi se odbacile napasti umanjivanja javnih službi radi kratkoročne uštede nasuprot dugoročnom ljudskom trošku. Treba naročito riješiti problem žena koje u brojnim regijama nemaju kvalitetnu zdravstvenu potporu. Nadbiskup je podsjetio na opsežno i organizirano crkveno zauzimanje u zdravstvenome području. Crkva upravlja s 5.378 bolnica, s oko 18.100 klinika, 15.500 kuća za starije i nesposobne, kao i drugim programima zdravstvene zaštite u cijelome svijetu, naročito u nepristupačnim i rubnim područjima, posebice, među osobama koje na nacionalnoj razini rijetko imaju pristup liječničkoj njezi, što je veoma čest slučaj u Africi – kazao je nadbiskup ističući kako crkvene zdravstvene strukture ne primaju primjerenu količinu sredstava namijenjenih zdravstvenoj potpori na svjetskoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini. U sve međuovisnijem svijetu gdje bolesti i virusi nemaju granica, veća globalna suradnja postaje praktična potreba i još više etički imperativ solidarnosti. Unatoč svemu, mora nas voditi najbolja zdravstvena tradicija koja poštuje i promiče pravo na život od začeća do prirodne smrti, neovisno o rasi, sposobnosti, nacionalnosti, religiji, spolu i društveno-gospodarskome statusu – zaključio je nadbiskup Tomasi.