2009-07-08 18:03:48

Otac Thomas Rosica o Papinoj novoj enciklici


Jučer je u Rimu objavljena treća enciklika pape Benedikta XVI. „Ljubav u istini“, koja govori o socijalnome nauku Crkve. Šezdeset stranica teksta, podijeljenog u 79 članaka, osim o etici suvremene ekonomije i o globalnoj krizi sučeljava se s brojnim drugim pitanjima. Enciklika je, može se reći, logična posljedica prijašnjih Papinih enciklika „Bog je ljubav“ i „U nadi spašeni“. Govoreći o novo objavljenoj enciklici – kako prenosi agencija Zenit – otac Thomas Rosica, savjetnik Papinskog vijeća za društvene komunikacije, rekao je kako Benedikt XVI. nije papa senzacionalnih izraza, a to izričito potvrđuje njegova nova enciklika. Tko na sadašnju ekonomsku krizu traži lake odgovore bolje je da se ne približava ovome dokumentu ako misli naći laka i brza rješenja. Papin je tekst opsežan, zbijen, pun primjesa i složen, a poziva sve na ozbiljno razmišljanje o povijesti socijalnoga nauka papâ, s posebnim osvrtom na post-koncilski dokument „Napredak naroda“ koji sadržava bogati socijalni nauk pape Pavla VI – istaknuo je otac Rosica.
Taj je monumentalni tekst iz 1967. godine proučavao ekonomiju na globalnoj razini, a raspravljao je o pravima radnika da se organiziraju u sindikate te da imaju siguran posao, kao i o potrebi pristojnih radnih uvjeta. U ovome tekstu od 2009. godine, Papa podrobno raspravlja o: bratstvu, gospodarskome razvoju i civilnome društvu; razvoju naroda, pravima i dužnostima i o okolišu; o suradnji ljudske obitelji; razvoju naroda i tehnici. To su razna područja o kojima govori tekst Benedikta XVI. protivan obilježju suvremenoga društva, a čitatelj bi ga, koji ima problematičan odnos s Crkvom, autoritetom, istinom i ljudskim životom, mogao vrlo lako odbaciti. Po mome mišljenju, ta su područja srž gospodarske krize i kritičnoga stanja današnjega svijeta, jer bez trunke sumnje dokazuju da je gospodarska kriza u biti moralna kriza – istaknuo je otac Thomas Rosica.
Dvije su veoma važne vodilje ovoga pontifikata: moralni relativizam te isključivanje Boga iz društva i ljudskoga života. U ovoj enciklici Benedikt XVI. piše: Kršćanstvo ljubavi bez istine lako se može poistovjetiti s dobrim osjećajima, korisnim ali marginalnim za društveni suživot. Tako u svijetu ne bi bilo pravoga i svojstvenoga mjesta za Boga. Bez istine, ljubav se tjera u tijesan i privatni okvir bez odnosa. U posljednje četiri godine, Benedikt XVI. je stalno ponavljao kako su ideološko odbacivanje Boga i ravnodušni ateizam, koji zaboravljaju Stvoritelja i slijedom toga su u opasnosti zaboraviti i čovjeka, među glavnim preprekama današnjem razvoju. U ovoj enciklici Papa to jasno potvrđuje: „Humanizam koji isključuje Boga neljudski je humanizam“. Prema Papinim riječima svaki kršćanin teži da čitava ljudska obitelj može zazivati Boga „Oče naš“. Zajedno s Jedinorođenim sinom, da mogu svi ljudi naučiti moliti Oca i od Njega tražiti, s riječima koje nas je naučio Isus, da ga znamo posvećivati živeći po njegovoj volji, zatim da imamo potrebni kruh svagdanji, razumijevanje i velikodušnost prema dužnicima, da ne budemo previše kušani te da budemo slobodni od zla. Te riječi ne proizlaze iz politički „korektnoga govora“ ili lažnoga uključivanja, nego izlaze iz duše i srca jednoga od najvećih mislilaca našega doba – ustvrdio je otac Thomas.
Drugi okvir koji će zacijelo navesti na oklijevanje čitatelje ili će jednostavno biti odbačen odnosi se na dostojanstvo i poštovanje ljudskoga života, koji nikako ne može biti odvojen od pitanja razvoja naroda. Benedikt XVI. piše: U gospodarski razvijenim državama, veoma su raširena zakonodavstva protivna životu i već su uvjetovala običaje i praksu, pridonoseći širenju anti-porođajnoga mentaliteta koji se često nastoji prenijeti na druge države kao da je kulturno napredan. Otvaranje životu središte je razvoja. Kada se neko društvo zaputi prema nijekanju i uništavanju života, gubi razloge i potrebnu energiju da se zauzima za istinito dobro čovjeka. Ako se izgubi osobna i društvena osjetljivost prema prihvatu novoga života, i drugi se oblici prihvatljivosti korisni društvenome životu također otupljuju. Možda sljedeća rečenica na predivan način sintetizira encikliku i krizu: Ljudski troškovi su uvijek gospodarski troškovi, a gospodarski poremećaji uvijek trpe i ljudske troškove – zaključio je otac Thomas Rosica.







All the contents on this site are copyrighted ©.