Jučer je u Rimu objavljena treća enciklika pape Benedikta XVI. „Ljubav u istini“,
koja govori o socijalnome nauku Crkve. Šezdeset stranica teksta, podijeljenog u 79
članaka, osim o etici suvremene ekonomije i o globalnoj krizi sučeljava se s brojnim
drugim pitanjima. Enciklika je, može se reći, logična posljedica prijašnjih Papinih
enciklika „Bog je ljubav“ i „U nadi spašeni“. Govoreći o novo objavljenoj enciklici
– kako prenosi agencija Zenit – otac Thomas Rosica, savjetnik Papinskog vijeća za
društvene komunikacije, rekao je kako Benedikt XVI. nije papa senzacionalnih izraza,
a to izričito potvrđuje njegova nova enciklika. Tko na sadašnju ekonomsku krizu traži
lake odgovore bolje je da se ne približava ovome dokumentu ako misli naći laka i brza
rješenja. Papin je tekst opsežan, zbijen, pun primjesa i složen, a poziva sve na ozbiljno
razmišljanje o povijesti socijalnoga nauka papâ, s posebnim osvrtom na post-koncilski
dokument „Napredak naroda“ koji sadržava bogati socijalni nauk pape Pavla VI – istaknuo
je otac Rosica. Taj je monumentalni tekst iz 1967. godine proučavao ekonomiju na
globalnoj razini, a raspravljao je o pravima radnika da se organiziraju u sindikate
te da imaju siguran posao, kao i o potrebi pristojnih radnih uvjeta. U ovome tekstu
od 2009. godine, Papa podrobno raspravlja o: bratstvu, gospodarskome razvoju i civilnome
društvu; razvoju naroda, pravima i dužnostima i o okolišu; o suradnji ljudske obitelji;
razvoju naroda i tehnici. To su razna područja o kojima govori tekst Benedikta XVI.
protivan obilježju suvremenoga društva, a čitatelj bi ga, koji ima problematičan odnos
s Crkvom, autoritetom, istinom i ljudskim životom, mogao vrlo lako odbaciti. Po mome
mišljenju, ta su područja srž gospodarske krize i kritičnoga stanja današnjega svijeta,
jer bez trunke sumnje dokazuju da je gospodarska kriza u biti moralna kriza – istaknuo
je otac Thomas Rosica. Dvije su veoma važne vodilje ovoga pontifikata: moralni
relativizam te isključivanje Boga iz društva i ljudskoga života. U ovoj enciklici
Benedikt XVI. piše: Kršćanstvo ljubavi bez istine lako se može poistovjetiti s dobrim
osjećajima, korisnim ali marginalnim za društveni suživot. Tako u svijetu ne bi bilo
pravoga i svojstvenoga mjesta za Boga. Bez istine, ljubav se tjera u tijesan i privatni
okvir bez odnosa. U posljednje četiri godine, Benedikt XVI. je stalno ponavljao kako
su ideološko odbacivanje Boga i ravnodušni ateizam, koji zaboravljaju Stvoritelja
i slijedom toga su u opasnosti zaboraviti i čovjeka, među glavnim preprekama današnjem
razvoju. U ovoj enciklici Papa to jasno potvrđuje: „Humanizam koji isključuje Boga
neljudski je humanizam“. Prema Papinim riječima svaki kršćanin teži da čitava ljudska
obitelj može zazivati Boga „Oče naš“. Zajedno s Jedinorođenim sinom, da mogu svi ljudi
naučiti moliti Oca i od Njega tražiti, s riječima koje nas je naučio Isus, da ga znamo
posvećivati živeći po njegovoj volji, zatim da imamo potrebni kruh svagdanji, razumijevanje
i velikodušnost prema dužnicima, da ne budemo previše kušani te da budemo slobodni
od zla. Te riječi ne proizlaze iz politički „korektnoga govora“ ili lažnoga uključivanja,
nego izlaze iz duše i srca jednoga od najvećih mislilaca našega doba – ustvrdio je
otac Thomas. Drugi okvir koji će zacijelo navesti na oklijevanje čitatelje ili
će jednostavno biti odbačen odnosi se na dostojanstvo i poštovanje ljudskoga života,
koji nikako ne može biti odvojen od pitanja razvoja naroda. Benedikt XVI. piše: U
gospodarski razvijenim državama, veoma su raširena zakonodavstva protivna životu i
već su uvjetovala običaje i praksu, pridonoseći širenju anti-porođajnoga mentaliteta
koji se često nastoji prenijeti na druge države kao da je kulturno napredan. Otvaranje
životu središte je razvoja. Kada se neko društvo zaputi prema nijekanju i uništavanju
života, gubi razloge i potrebnu energiju da se zauzima za istinito dobro čovjeka.
Ako se izgubi osobna i društvena osjetljivost prema prihvatu novoga života, i drugi
se oblici prihvatljivosti korisni društvenome životu također otupljuju. Možda sljedeća
rečenica na predivan način sintetizira encikliku i krizu: Ljudski troškovi su uvijek
gospodarski troškovi, a gospodarski poremećaji uvijek trpe i ljudske troškove – zaključio
je otac Thomas Rosica.