Danas, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, Papa Benedikt XVI. je u bazilici svetoga
Petra slavio svetu misu tijekom koje je nekim nadbiskupima metropolitima -udijelio
sveti Palij. Kao i svake godine za svetkovinu apostolskih prvaka u Rim je stiglo izaslanstvo
iz Pravoslavnoga ekumenskog patrijarhata. Papa je poželio da „zajedničko štovanje
ovih mučenika bude zalog sve potpunijeg i očekivanog zajedništva između kršćana u
svijetu“. U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, Sveti je Otac rekao kako je upravo
danas potpisao svoju treću encikliku, posvećenu socijalnim pitanjima. Naslovljena
je Ljubav u istini, a uskoro će biti objavljena. Papa je pojasnio kako obrađuje neke
socijalne teme sadržane u enciklici „Napredak naroda“ (Populorum progressio), koju
je 1967. godine napisao sluga Božji papa Pavao VI. Cilj je nove enciklike u svjetlu
ljubavi u istini produbiti neke vidike cjelovitoga razvoja u našem dobu. Povjeravam
vašoj molitvi ovaj naknadni prinos koji Crkva svojim zauzimanjem nudi čovječanstvu
za održivi napredak, u punom poštovanju ljudskoga dostojanstva i stvarnih potreba
svih – kazao je Benedikt XVI. Podsjećajući na jučer zaključenu Pavlovu godinu te
u svjetlu Prve Petrove poslanice, Papa je govorio o prezbiterima, o vjeri i razumu,
te o potrebi da se ne zaboravi duša. Napominjući kako sveti Petar Krista naziva „pastirom
i čuvarom duša“, pojasnio je značenje čuvara i vrijednosti svega toga u Svećeničkoj
godini: zaista se ne shvaća kao vanjsko nadziranje, kakao se pristoji zatvorskome
stražaru, nego je riječ o gledanju s visine, koje polazi od uzvišenosti Boga. Gledati
Božjim očima znači gledati kroz ljubav koja želi služiti drugome, želi mu pomoći da
doista postane ono što jest – ustvrdio je Papa i dodao kako je „gledanje koje polazi
od Boga cjelovito, vide se opasnosti, nade i mogućnosti“. Ako je Krist biskup duša
– pojasnio je Papa – onda je cilj izbjeći osiromašenje čovječje duše“: Isus, 'biskup
duša' pralik je svake biskupske i svećeničke službe. Biti biskup, biti svećenik, znači
prihvatiti Kristovo stajalište; znači razmišljati, gledati i djelovati polazeći od
njegova uzdignutog stajališta, od Njega polazeći biti na raspolaganju ljudima kako
bi našli život – istaknuo je Benedikt XVI. tražeći od svećenika dosljednost života:
Nije dosta govoriti, pastiri moraju postati „uzori za stado“. Govoreći o kršćanskoj
vjeri, Sveti je Otac rekao da je vjera „nada , ona otvara put prema budućnosti“. Govoreći
o odnosu između vjere i razuma rekao je da vjera proizlazi iz Vječnoga razuma koji
je ušao u naš svijet i očitovao nam istinitoga Boga. Ona nadilazi sposobnosti našega
razuma, isto kao što ljubav vidi dalje od jednostavne inteligencije. Vjera govori
razumu i u dijalektičkome sučeljavanju može se nositi s njim – ustvrdio je Benedikt
XVI. osvrćući se na odgovornost prezbitera. Kao pastiri prvi moramo u svome vremenu
shvatiti razlog vjere. Naša je zadaća ne dopustiti da ona bude obična tradicija, moramo
je prepoznati kao odgovor na životna pitanja – upozorio je Benedikt XVI. Govoreći
kako je spas duša cilj kršćanske vjere, upozorio je na neke opasnosti našega doba.
U svijetu govora i misli aktualnoga kršćanstva ta je tvrdnja čudna, za neke je čak
sablažnjiva. Riječ 'duša' pala je u nemilost – istaknuo je Papa upozoravajući kako
je istina da nebriga za duše, osiromašenje ljudske nutrine, uništava pojedinca i prijeti
sudbini čovječanstva u njegovoj cjelini. Nema spasa za čovječanstvo bez ozdravljenja
duša, bez nutarnje obnove čovjeka – ustvrdio je Benedikt XVI. Podsjećajući kako sveti
Petar govori da je istinska bolest duša nepoznavanje Boga, Papa je istaknuo kako onaj
tko ne poznaje Boga, ili ga bar ne traži iskreno, ostaje izvan životne istine, a poslušnost
istini čisti dušu – zaključio je Benedikt XVI. U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji,
Papa je ponovno govorio o „galilejskome ribaru koji je prvi ispovjedio vjeru u Isusa
Krista“, i o nekadašnjem „progonitelju kršćana koji je svim narodima navijestio spasenje“.
Potom se kao Pastir obratio svima: Kao vaš pastir, potičem vas da ostanete vjerni
svome kršćanskome pozivu i da se ne prilagođavate mentalitetu ovoga svijeta – kako
rimskim kršćanima piše Apostol naroda – dopustite da vas preobražava i obnavlja evanđelje,
kako bi ste žudili za onim što je milo i Bogu ugodno. Naročito se obraćam biskupijskoj
zajednici Rima koju je „božanska providnost povjerila mojoj brizi“, s molitvom da
„Rim drži živu svoju kršćansku tradiciju, čuvajući duhovnu i kulturnu baštinu, jamčeći
uvijek ozračje bremenito humanošću i evanđeoskim vrednotama – poželio je Sveti Otac.