Sabrane misli o svećeništvu pape Benedikta XVI.

'Misli o svećeništvu' pape Benedikta XVI., sabrala je i objavila Vatikanska nakladnička knjižara u prigodi otvaranja svećeničke godine, koju je Sveti Otac svečano otvorio predvodeći drugu Večernju svetkovine Presvetoga Srca Isusova.
Bog je jedino bogatstvo koje ljudi žele naći u jednome svećeniku – stoji na početku knjige namijenjene svećenicima i svima koji žele shvatiti svećenički poziv. Na primjedbu kako Papa tvrdi da je svećeničko ređenje „prijenos vlasništva“, don Giuseppe Costa, svećenik i ravnatelj Vatikanske nakladničke knjižare, rekao je u razgovoru za našu radio postaju kako Papa želi reći da svećenik ne pripada samome sebi, nego pripada Isusu Kristu, pripada Bogu, a kao svećenik treba se izjednačiti s Kristom, s Njim se mora poistovjetiti. To znači da se poput Isusa mora isprazniti za spas svakoga čovjeka. Promjena vlasništva znači da svećenik mora urediti svoj život poštujući Božju logiku. Odgovor na svećenički poziv je radikalno, duboko opredjeljenje koje mijenja život jedne osobe – ustvrdio je don Costa.
Na primjedbu kako Papa tvrdi da je svećenik prije svega Isusov prijatelj, rekao je kako je prijateljstvo suživljenje i često posjećivanje. Biti prijatelj Isusov znači živjeti duh Betanije, živjeti srce Ivanovo, smatrati Isusa prisutnim u vlastitome životu, upravo onako kako biva s voljenom osobom. Prijateljstvo s Isusom je životna bitnost, koja se pretvara u držanje i način postojanja. Svećenik nikad ne smije iz vidika izgubiti svoju polaznu točku, njegovo se gledište mora poistovjećivati s Božjim, Isusovim gledištem. I onda kad je zaokupljen ovozemaljskim stvarnostima, poput gospodarstvenih i organizacijskih vidika, nikada ne smije iz vidika izgubiti da se mora odreći sebe kako bi spasio bližnjega – rekao je don Costa i dodao kako Papa ističe da svećenik mora biti čovjek molitve. Molitva je pomalo disanje svake duše, dakle i svećenikove. Ako svećenik ne moli, ne može živjeti u prijateljstvu s Isusom, niti sa zajednicom vjernika. Molitva je dakle bitna za svećenikovo preživljavanje i naročito za njegov duhovni život – zaključio je don Costa.