Papa pohodio bolnicu, potom se susreo sa svećenicima, redovnicima i mladima

Zahvaljujući vjeri možemo dokučiti značenje ljudske patnje – jedna je od snažnih misli iz govora pape Benedikta XVI. koji je uputio bolesnicima u Kući olakšanja patnje, bolnici koju je želio otac Pio, i koju je 1956. godine otvorio u mjestu San Giovanni Rotondo. Na kiši, pod kišobranima, bolesnici i osoblje bolnice dočekali su Svetoga Oca na prostoru ispred bolnice. Kao što je već podsjetio u propovijedi tijekom prijepodnevnoga euharistijskog slavlja, Papa je istaknuo poslanje te ustanove – biti kuća znanosti i molitve, u kojoj bolesnik može pronaći i potporu koja mu je neophodno potrebna.
Sveti je Otac u mislima zagrlio sve bolesnike te bolnice, te se ispričao što ne može pozdraviti svakoga posebno. Ali, svakome je želio uputiti riječ utjehe. Izrazio je zahvalnost za dobro koje čini ta bolnica, koja danas ima gotovo 1200 kreveta. Svaki put kad se uđe u neku zdravstvenu ustanovu, misli odlaze na bolest i bol, na nadu u izlječenje i neprocjenjivu vrednotu zdravlja – primijetio je Papa. Crkva je uvijek smatrala povlasticom biti blizu onima koji trpe njegujući posebnu pozornost prema bolesnima. Zašto trpimo? Može li iskustvo boli biti pozitivno? Tko nas može osloboditi trpljenja i smrti? Bitna su to pitanja koja, ljudski, najčešće ostaju bez odgovora, budući da je trpljenje za razum nedokučiva zagonetka. Trpljenje je dio samoga otajstva ljudske osobe – napomenuo je Sveti Otac.
Mi nismo u mogućnosti potpuno ukloniti patnju, jer nitko od nas ne može ukloniti snagu zla – podsjetio je nadalje Papa. Samo Bog može ukloniti snagu zla. Upravo zbog toga što je Isus Krist došao na svijet kako bi nam objavio Božji naum našega spasenja, vjera nam pomaže dokupiti smisao svega ljudskoga, te stoga i trpljenja. Taj nam smisao daje odnos između Kristova Križa i naše boli koja se mijenja. Otac Pio je naslutio tu istinu, te je poticao bolesne da Božju ljubav žive kroz prihvaćanje vlastite patnje. Osim toga, savjetovao je bolničkome osoblju da budu zaliha ljubavi koja, koliko će biti obilnija kod jednoga, toliko će se više prenositi na druge. Biti zaliha ljubavi, nalog je oca Pija, koji je Sveti Otac ponovno istaknuo onima koji se brinu o bolesnima.
Posljednji događaj u okviru pohoda pape Benedikta XVI. u San Giovanni Rotondo bio je susret, održan u nedjelju, 21. lipnja, navečer u crkvi Svetoga Pija iz Pietrelcine, sa svećenicima, redovnicima i mladima. Sveti je Otac istaknuo vrednotu Euharistije, molitve i Ispovijedi, te ohrabrio mlade iz južnih dijelova zemlje, posebice one koji su u nevolji zbog nezaposlenosti. Otac Pio poziva sve da otvore svoje srce Božjemu milosrđu, i potiče nas da budemo sveti, odnosno iskreni i pravi Isusovi prijatelji – istaknuo je Sveti Otac, te lik oca Pija, toga – kako je rekao - poniznoga redovnika i revnoga svećenika, povezao s Arškim župnikom, kojemu je posvećena tek započeta Svećenička godina. Poput Arškoga župnika, i otac Pio nas podsjeća na dostojanstvo i odgovornost svećeničke službe. (…) I otac Pio je, kao i sveti Ivan Maria Vianney, otkrio svojim župljanima značenje i ljepotu sakramentalnoga pokajanja. Za svetoga oca Pija, skrb o dušama i obraćenje grješnika bili su snažna želja koja ga je iscrpila do smrti. Mnoge je sate provodio u ispovjedaonici, i zahvaljujući njegovoj strpljivoj svećeničkoj službi, brojne su osobe promijenile svoj život - primijetio je Papa.
Kako onda ne voditi računa o važnosti pobožnoga sudjelovanja na euharistijskome slavlju i čestoga pristupanja sakramentu Ispovijedi? Prije svega, sakrament Pokajanja valja još više istaknuti, a svećenici se nikada ne bi trebali obeshrabriti pred praznim ispovjedaonicama, niti se ograničiti na utvrđivanje nenaklonosti vjernika prema tome izvanrednom izvoru spokoja i mira – naglasio je Sveti Otac. Osim važnosti sakramenta Pokajanja, otac Pio nas je poučio i vrednoti i potrebi molitve – dodao je Papa. Molio je uvijek i posvuda, i tako nam je pokazao bitnu točku za život svakoga kršćanina, a posebice redovnika. Ponekad nas pred slabljenjem, pa čak i napuštanjem vjere koje se primjećuje u našim sekulariziranim društvima može obuzeti određena klonulost – primijetio je Sveti Otac te pritom naglasio kako nam, međutim, sâm otac Pio pokazuje da duša koja je duboko sjedinjena s Raspetim uspijeva onima udaljenima prenijeti radost i bogatstvo Evanđelja.
Sveti se Otac potom obratio mladima, koji su – kako je rekao – prenatrpani problemima koji bi mogli ugasiti tipični zanos mladenaštva, te ih ohrabrio. Posebice se osvrnuo na nezaposlenost koja se odnosi na mnoštvo mladića i djevojaka na jugu Italije. Ne obeshrabrujte se! Budite mladi velikoga srca – potaknuo ih je Sveti Otac. Crkva vas ne napušta. I vi ne napuštajte Crkvu! Vaš je prinos potreban u izgradnji živih kršćanskih zajednica i pravednijih društava, otvorenih za nadu. Ako želite imati veliko srce, pođite u Isusovu školu. (…) On vas nikada neće napustiti ili iznevjeriti vaše povjerenje, nikada vas neće povesti pogrešnim putovima. Poput oca Pija, budite i vi vjerni prijatelji Gospodina Isusa, održavajući s Njim svakodnevnu vezu kroz molitvu i slušanje Njegove Riječi, ustrajno pristupanje sakramentima, i srdačno pripadanje Njegovoj obitelji, Crkvi – rekao je Sveti Otac.