O povijesti, karizmi i djelovanju trapista i njihovu dolasku u samostan Marija Zvijezda kod Banja Luke za slušatelje našeg radija govori trapist otac Tomislav Topić

O povijesti, karizmi i djelovanju trapista i njihovu dolasku u samostan Marija Zvijezda kod Banja Luke za slušatelje našeOg radija govori trapist otac Tomislav Topić: Iz reda benediktinaca, tj. reformom toga reda nastat će još dvije velike monaške (redovničke ) obitelji i to: cisterciti krajem 11 st. i reformirani cisterciti ili trapisti u 17 st. Opati sv. Robert, Albert i Stjepan Harding su osnivači cistercitskog reda, a ime su dobili po novom samostanu Citeaux kojeg su osnovali. Naime, mjesto Citeaux u Francuskoj na latinski se kaže Cistercium i opat Bernard je prozvao te redovnike iz te opatije Citeaux cistercitima. Za širenje cistercita najviše je učinio sv. Bernard koji sam stupa u taj red 1112 sa još 13 mladića i svojom 6 rođene braće. Sam Bernard osniva cistercitski samostan u Clairvaux i po toj opatiji je danas poznat kao sv. Bernard iz Clairvaux. Tako je nastao reformom benediktinaca cistercitski red tj. cisterciti 1O98 g. osnivanjem samostana Citeaux i on je naša kuća matica.
U 17 st. 1664. god. slijedi nova reforma cistercitskog reda i to u opatiji La Trappe od opata Rancee i po tome reformiranom samostanu cisterciti koji prihvate tu reformu dobit će ime « trapisti «. Ime su dobili po samostanu La Trappe iz kojeg je krenula reforma cistercitskog reda koja se željela vratiti na nekadašnju strogu disciplinu redovništva iz vremena sv. Bernarda. Službeno novi red glasi: red cistercita strogog obdržavanja - Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae O.C.S.O. a pučki « trapisti «, čak ga i oni sami koriste. Reforma se sastojala u strogom obdržavanju pravila sv. Benedikta i to kako piše u pravilu. Cistercitska obnova ponovno je istaknula siromaštvo, tjelesni rad, šutnju, kontemplaciju, molitvu kao važne monaške ideale koje su s vremenom u mnogim samostanima zanemarene. U svim samostanima njeguje se izvorna cistercitska kontemplacija obogaćena tjelesnim radom kako uči sv. Benedikt « da se u svemu slavi Bog «. Skromna jednostavnost življenja, odijeljenost od svijeta kako bi se u tišini samostanske atmosfere mogao provoditi život duhovne sabranost.
Trapisti su kontemplativan red u Crkvi, služe Bogu i braći ljudima: molitvom, tjelesnim – manualnim radom, šutnjom, odvojenošću od svijeta. Ti redovnici cijeli svoj život posvećuju Bogu živeći u samostanu. Molitva je temelj trapističkog života. Oni se više puta ( 7 puta ) na dan okupljaju u crkvi na zajedničko moljenje časoslova, kako bi se reklo « službe časova «. Duhovno štivo – Lectio divina je čitanje sv. Pisma. Čitanje se isprepleće s razmišljanjem, kontemplacijom, meditacijom i molitvom. To je put prema osobnoj molitvi. Rad i to manualni rad je vrlo važna oznaka trapista. Sv. Benedikt piše u svojim pravilima: « Besposlica je najveći neprijatelj duše «. Šutnja, ona je pomoć u duhovnom životu Ona je potrebna da bi se moglo slušati i čuti. Šutnja je mjesto susreta s Bogom i sa samim sobom. Trapisti nisu eremiti nego cenobiti tj. ne žive odvojeno svaki za sebe u svojoj ćeliji kao kartuzijanci, nego žive, mole, rade i jedu zajedno. Uz kartuzijance, trapisti spadaju u najstrožiji red u Katoličkoj crkvi. Slijede pravilo života sv. Benedikta koje glasi: « Moli i radi « ( Ora et labora ). Danas trapista ima na pet kontinenata u 102 muška samostana sa 2132 člana i u 72 ženska samostana sa 1696 članova. Jedan od njih se zove Marija Zvijezda.
U Delibašinom Selu / Banja Luka trapisti žive već 140 godina, od kada je austrijski monah Franz Pfanner, naš utemeljitelj, 21. 6.1869. god. s nekoliko subraće došao u otomansku Bosnu u Banja Luku i osnovao trapistički samostan. U proljeće 1870. god. počinju graditi novi samostan, a budući da je pod Osmanlijama gradnja kršćanskih samostana bila strogo ograničena, otac Pfanner putuje u Carigrad, gdje dobije tapiju da «može sazidati kuću od 60 soba». Tako se počinje graditi trapistički samostan, kome će otac Pfanner nadjenuti ime Marija Zvijezda. Samostan će, pored predanosti kršćanskoj vjeri, koja se pokazivala u molitvi, žrtvi i održavanju strogih redovničkih pravila razviti i poljoprivredno dobro, poznato po proizvodnji izvrsnog piva, te sira naročite kvalitete, koji je u široj regiji poznat pod imenom trapist.
O. Pfanner sa svojom subraćom bio je neumorni graditelj. Izgradili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat! U njemu su bili: Ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, sirara, pilana, sušionica šljiva, pivara, sušionica za voće, tvornica cigle i crijepa, klaonica, mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala, voćni i šumski rasadnik, tvornica platna sa predionicom i tkaonicom, štamparija sa kartonažom i knjigovežnicom, bačvarsko, stolarska i kolarska radionica. Godine 18.77. su počeli su sa izgradnjom bolnice, a prvi bolesnici su primljeni 2.2.1879. Dječje sirotište otvoreno ja 1.3. 1878. Započelo je s četiri dječaka, a vrlo brzo broj se naglo povećao i kroz sirotište je prošlo oko četiri tisuće djece. Samostan je imao sve vrste škola počevši od osnovne, kao i visoko teološke škole.
Društvene se prilike i vlasti u Bosni mijenjaju, a u tamošnjoj se Pfannerovoj «kolijevci» rađaju novi, gotovo nevjerojatni duhovni i materijalni plodovi. Raste broj redovnika, u jednom ih je razdoblju bilo čak 215. Trapisti pokreću časopis «Putokaz», proširuju staru crkvu a potom grade novu, monumentalnu crkvu 1925 g. i uz nju podižu golem samostan. Otvaraju školu za obrte i đački dom, pekaru, štavionicu kože, tvornicu tjestenine, obučavaju radnike da koriste vršilice, sijačice, crpke za vodu, grade most Sv. Bernarda preko Vrbasa i hidroelektranu! Tako, zahvaljujući Mariji Zvijezdi, uskoro i Banja Luka dobiva električnu rasvjetu 1899 god. Tko god je tih godina htio raditi, kod trapista je bez problema dobio radno mjesto, a stotine i stotine siromašne djece dobilo je smještaj, mogućnost školovanja i svladavanja umijeća u jednom od tridesetak obrta.
Tako je bilo sve do završetka Drugog svjetskog rata, kada su novi «osloboditelji» oslobodili Mariju Zvijezdu od cijelog zemljišnog i šumskog posjeda, svih zgrada, postrojenja, mehanizacije i inventara. Dio je redovnika, ponajviše njemačkoga podrijetla, morao otići, nekoliko redovnika je završilo u logorima, a dio je osuđen na dugogodišnju robiju u montiranim sudskim procesima. Brojne su umjetnine partizani u «revolucionarnom žaru» razgrabili i uništili, a knjige iz prebogate samostanske knjižnice odvezli kamionima i zapalili na obali Vrbasa. Vatra je sablasno gorjela tri dana i tri noći! Nakon drugog svjetskog rata u samostanu je bilo nešto više od pedeset redovnika. 1973. god. «Marija Zvijezda» je proglašena župom. U Redu trapista je to izuzetak, a učinjeno je to u osobitim okolnostima da bi samostan i redovnici mogli živjeti. Samostan je krenuo prošle godine ( 2008 ) sa ponovnom proizvodnjom svoga poznatog proizvoda « sira trapist « u suradnji sa banjalučkim Karitasom. Sir trapist potiče od nas redovnika i kroz stoljetnu tradiciju prenosi se iz samostana na samostan tj. s redovnika na redovnika do današnjeg dana. Redovnici su oni koji čuvaju originalni recept i jedino oni mogu praviti originalni sir trapist. To je polutvrdi sir od kravljeg mlijeka. Sir je oblika koluta, glatka kora, žućkaste boje, miris čist i specifičan po mlijeku, okus slatkast i umjereno slan.
Naša opatija Marija Zvijezda ove godine slavi višestruki jubilej: 100 godina smrti našeg utemeljitelja Sluge Božjeg Franza Pfannera ( 1909 – 2009 ); 140 god. osnutka samostana M. Z.; 130 god. osnutka tiskare sa kartonažom i knjigovežnicom i 110 god. prve banjalučke sijalice koja je potekla iz našeg samostana 27.3.1899. Sve ove obljetnice bile su povod Banjalučkoj biskupiji da u suradnji s nama i Hrvatskim Institutom za povijest organizira međunarodni znanstveni simpozij pod naslovom « Trapisti u Banja Luci, Evropa u B i H « koji je održan od 18 do 20 lipnja ove godine. Kroz tridesetak predavanja i priopćenja pokušalo se skinuti barem dio povijesnih naslaga nakupljenih na našem samostanu tijekom stočetrdesetgodišnje opstojnosti. Treba napomenuti da muzej R.S. ovom prigodom organizira izložbu pod nazivom « Trapistička opatija M.Z. u B. Luci «. Bit će to prvi puta nakon II svj. rata javno predstavljanje naše baštine izvan naših samostanskih zidina.