Godinu dana za „promicati obvezu nutarnje obnove svih svećenika radi njihova čvršćeg
i učinkovitijeg evanđeoskog svjedočenja u današnjem svijetu“, poželio je Sveti Otac
u pismu upućenom „braći u svećenstvu“ prigodom Svećeničke godine koja počinje sutra
19. lipnja, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova i Dana molitve za posvećenje klera.
Papa je htio da se svećenička godina slavi zajedno s obilježavanjem 150. obljetnice
„rođendana za nebo“, odnosno preminuća, svetoga Ivana Marije Vianneya, nebeskoga zaštitnika
župnikâ, koji je preminuo 4. kolovoza 1859. godine. Papa svim svećenicima u svijetu
predlaže jednostavan i stvaran hod po uzoru na Arškoga župnika. Benedikt XVI. prije
svega ističe „neizmjeran dar svećenika ne samo za Crkvu nego i za čitavi svijet. Papa
spominje apostolske napore, neumorno i skrovito služenje, ljubav brojnih svećenika,
bezrezervno predanih služenju Bogu i bližnjemu, unatoč teškoćama i neshvaćanjima,
katkada i progonima sve do vrhovnoga svjedočenja krvlju. Papa s gorčinom ističe „također
i situacije, nikada dovoljno oplakane, u kojima ista Crkvi pati zbog nevjernosti nekih
svojih službenika, a svijet u tome nalazi razlog za sablazan i odbacivanje, potom
jednostavno navodi čimbenike koji su Arškoga župnika učinili „pastirom po srcu Božjem“:
bio je prije svega jako ponizan čovjek i svjestan da je kao svećenik najdragocjeniji
dar božanskoga milosrđa za svoj narod“. Izgledao je slomljen bezgraničnim osjećajem
odgovornosti: Ako bismo dobro shvatili što je svećenik na zemlji – govorio je – umrli
bismo, ali ne od straha nego od ljubavi. Znao je da je pozvan „utjeloviti Kristovu
prisutnost, svjedočeći njegovu spasonosnu ljubav. To što najprije moramo naučiti –
stoji u Papinu pismu – jest „posvemašnje poistovjećivanje Arškoga župnika sa svojom
službom. Uistinu nije riječ o tome da se zaboravi kako je bitna učinkovitost otajstva
neovisna o svetosti službenika; ali također se ne može zanemariti izvanredna plodonosnost
koja nastaje u susretu između objektivne svetosti otajstva i subjektivne svetosti
službenika. Vianney je sustavno pohađao bolesnike i obitelji, organizirao pučke misije
i zaštitničke blagdane; prikupljao novac za svoja karitativna i misionarska djela;
uljepšavao svoje crkve ..... brinuo se za sirotice .... zanimao za izobrazbu djece;
osnivao bratstva i pozivao laike na suradnju s njim. Njegov me primjer potiče – istaknuo
je Sveti Otac u svjetlu II. vatikanskog sabora – da istaknem prostore suradnje koju
valja sve više proširiti na vjernike laike, s kojima svećenici čine jedinstveni svećenički
narod. Papa potom podsjeća na svakodnevno svjedočenje Arškoga župnika: molitvu
pred Presvetim oltarskim sakramentom, slavljenje mise i ispovijedanje. Bio je uvjeren
da o Misi ovisi sav životni žar jednoga svećenika. Uzrok opuštenosti svećenika – govorio
je – u tome je što nije pozoran na misu. Bože moj – uzvikivao je – koliko li treba
sažalijevati svećenika koji iz običaja slavi misu misi! Benedikt XVI. potom, po uzoru
svetoga Ivana Vianneya, potiče na nepresušno povjerenje u sakrament pokore, te potiče
da ispovijedanje bude središte pastoralnih briga. Arški je župnik u ispovjedaonici
katkada provodio po 16 sati na dan: hrabrio je žalosne, zagrijavao mlake, uspijevajući
preobraziti srce i dušu brojnih osoba, jer znao je učiniti da osjete „milosrdnu ljubav
Gospodinovu“. Ars je tada bio „velika bolnica za duše.“ Velika je nesreća za nas župnike
– govorio je sveti Ivan – u tome što duša tolikih vjernika otromi, privikavajući se
na grijeh ili ravnodušnost. Stoga je činio strogo trapljenje s bdijenjima i postovima.
Jednom se povjerio nekom subratu svećeniku: Reći ću vam svoj recept: Duše su plaćene
Isusovom krvlju, a svećenik se ne može posvetiti njihovu spasu ako odbija osobno sudjelovati
u velikoj cijeni otkupljenja – stoji u pismu. Papa potiče svećenike da po uzoru
ovoga sveca poput njega žive „novim životom“ koji je Krist savjetovao, slijedeći tri
evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, kao redoviti put kršćanskoga
posvećivanja u svakodnevnome životu. Kao siromah Arški je župnik mogao reći: „Moja
je tajna jednostavna - sve dati i ništa zadržati“. Njegova se čistoća caklila u njegovu
pogledu kada se očima jednog zaljubljenika obraćao prema Svetohraništu. A sasvim poslušan
tvrdio je: „Ne postoje dva dobra načina služenja Bogu. Ima samo jedan: služiti Bogu
kako On želi da mu se služi“. Papa posebice poziva svećenike da znaju prihvatiti novo
proljeće koje Duh u Crkvi ovih dana budi preko crkvenih pokreta i novih zajednica.
Papa ističe potrebu zajedništva između svećenika i vlastitoga biskupa u učinkovitome
i osjećajnome bratstvu. Jedino će tako – pojasnio je Benedikt XVI. – svećenici moći
u potpunosti živjeti dar beženstva i biti kadri potaknuti procvat kršćanskih zajednica
u kojima se ponavljaju čudesa prvoga propovijedanja. Na koncu, Papa podsjeća kako
je Pavao VI. govorio da „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, a ako
sluša učitelje onda to čini jer su svjedoci“. Povjeravajući svećeničku godinu Blaženoj
Djevici, Papa završava pismo riječima: Dragi svećenici, Krist računa na vas. Po uzoru
na svetoga Arškog župnika, prepustite da vas osvoji Krist i bit ćete u današnjem svijetu
vjesnici nade, pomirbe i mira.