Sažetak Papina pisma za Svećeničku godinu

Godinu dana za „promicati obvezu nutarnje obnove svih svećenika radi njihova čvršćeg i učinkovitijeg evanđeoskog svjedočenja u današnjem svijetu“, poželio je Sveti Otac u pismu upućenom „braći u svećenstvu“ prigodom Svećeničke godine koja počinje sutra 19. lipnja, na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova i Dana molitve za posvećenje klera. Papa je htio da se svećenička godina slavi zajedno s obilježavanjem 150. obljetnice „rođendana za nebo“, odnosno preminuća, svetoga Ivana Marije Vianneya, nebeskoga zaštitnika župnikâ, koji je preminuo 4. kolovoza 1859. godine. Papa svim svećenicima u svijetu predlaže jednostavan i stvaran hod po uzoru na Arškoga župnika.
Benedikt XVI. prije svega ističe „neizmjeran dar svećenika ne samo za Crkvu nego i za čitavi svijet. Papa spominje apostolske napore, neumorno i skrovito služenje, ljubav brojnih svećenika, bezrezervno predanih služenju Bogu i bližnjemu, unatoč teškoćama i neshvaćanjima, katkada i progonima sve do vrhovnoga svjedočenja krvlju. Papa s gorčinom ističe „također i situacije, nikada dovoljno oplakane, u kojima ista Crkvi pati zbog nevjernosti nekih svojih službenika, a svijet u tome nalazi razlog za sablazan i odbacivanje, potom jednostavno navodi čimbenike koji su Arškoga župnika učinili „pastirom po srcu Božjem“: bio je prije svega jako ponizan čovjek i svjestan da je kao svećenik najdragocjeniji dar božanskoga milosrđa za svoj narod“. Izgledao je slomljen bezgraničnim osjećajem odgovornosti: Ako bismo dobro shvatili što je svećenik na zemlji – govorio je – umrli bismo, ali ne od straha nego od ljubavi. Znao je da je pozvan „utjeloviti Kristovu prisutnost, svjedočeći njegovu spasonosnu ljubav. To što najprije moramo naučiti – stoji u Papinu pismu – jest „posvemašnje poistovjećivanje Arškoga župnika sa svojom službom. Uistinu nije riječ o tome da se zaboravi kako je bitna učinkovitost otajstva neovisna o svetosti službenika; ali također se ne može zanemariti izvanredna plodonosnost koja nastaje u susretu između objektivne svetosti otajstva i subjektivne svetosti službenika. Vianney je sustavno pohađao bolesnike i obitelji, organizirao pučke misije i zaštitničke blagdane; prikupljao novac za svoja karitativna i misionarska djela; uljepšavao svoje crkve ..... brinuo se za sirotice .... zanimao za izobrazbu djece; osnivao bratstva i pozivao laike na suradnju s njim. Njegov me primjer potiče – istaknuo je Sveti Otac u svjetlu II. vatikanskog sabora – da istaknem prostore suradnje koju valja sve više proširiti na vjernike laike, s kojima svećenici čine jedinstveni svećenički narod.
Papa potom podsjeća na svakodnevno svjedočenje Arškoga župnika: molitvu pred Presvetim oltarskim sakramentom, slavljenje mise i ispovijedanje. Bio je uvjeren da o Misi ovisi sav životni žar jednoga svećenika. Uzrok opuštenosti svećenika – govorio je – u tome je što nije pozoran na misu. Bože moj – uzvikivao je – koliko li treba sažalijevati svećenika koji iz običaja slavi misu misi! Benedikt XVI. potom, po uzoru svetoga Ivana Vianneya, potiče na nepresušno povjerenje u sakrament pokore, te potiče da ispovijedanje bude središte pastoralnih briga. Arški je župnik u ispovjedaonici katkada provodio po 16 sati na dan: hrabrio je žalosne, zagrijavao mlake, uspijevajući preobraziti srce i dušu brojnih osoba, jer znao je učiniti da osjete „milosrdnu ljubav Gospodinovu“. Ars je tada bio „velika bolnica za duše.“ Velika je nesreća za nas župnike – govorio je sveti Ivan – u tome što duša tolikih vjernika otromi, privikavajući se na grijeh ili ravnodušnost. Stoga je činio strogo trapljenje s bdijenjima i postovima. Jednom se povjerio nekom subratu svećeniku: Reći ću vam svoj recept: Duše su plaćene Isusovom krvlju, a svećenik se ne može posvetiti njihovu spasu ako odbija osobno sudjelovati u velikoj cijeni otkupljenja – stoji u pismu.
Papa potiče svećenike da po uzoru ovoga sveca poput njega žive „novim životom“ koji je Krist savjetovao, slijedeći tri evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, kao redoviti put kršćanskoga posvećivanja u svakodnevnome životu. Kao siromah Arški je župnik mogao reći: „Moja je tajna jednostavna - sve dati i ništa zadržati“. Njegova se čistoća caklila u njegovu pogledu kada se očima jednog zaljubljenika obraćao prema Svetohraništu. A sasvim poslušan tvrdio je: „Ne postoje dva dobra načina služenja Bogu. Ima samo jedan: služiti Bogu kako On želi da mu se služi“. Papa posebice poziva svećenike da znaju prihvatiti novo proljeće koje Duh u Crkvi ovih dana budi preko crkvenih pokreta i novih zajednica. Papa ističe potrebu zajedništva između svećenika i vlastitoga biskupa u učinkovitome i osjećajnome bratstvu. Jedino će tako – pojasnio je Benedikt XVI. – svećenici moći u potpunosti živjeti dar beženstva i biti kadri potaknuti procvat kršćanskih zajednica u kojima se ponavljaju čudesa prvoga propovijedanja. Na koncu, Papa podsjeća kako je Pavao VI. govorio da „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, a ako sluša učitelje onda to čini jer su svjedoci“. Povjeravajući svećeničku godinu Blaženoj Djevici, Papa završava pismo riječima: Dragi svećenici, Krist računa na vas. Po uzoru na svetoga Arškog župnika, prepustite da vas osvoji Krist i bit ćete u današnjem svijetu vjesnici nade, pomirbe i mira.