Proslavljena 150. obljetnica franjevačkoga samostana Gorice u Livnu

Livanjski kraj je sa svojim ujacima na svetkovinu Duhova, 31. svibnja, svečanim liturgijskim slavljem koje je predvodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini proslavio 150. obljetnicu Gorice, franjevačkoga samostana u Livnu. O obilježavanju obljetnice, franjevačkoj povijesti u livanjskome kraju i njihovu pastoralnom djelovanju u burnim vremenima govori gorički gvardijan fra Marko Jukić:
Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 31. svibnja 2009. u samostanskoj crkvi svetih apostola Petra i Pavla na Gorici u Livnu svečanu koncelebriranu svetu misu predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Alessandro D'Errico. Bilo je to prvi put da jedan apostolski nuncij pohodi livanjski kraj i slavi bogoslužje s vjernim pukom. Zajedno s apostolskim nuncijem koncelebrirali su i domaći biskup mons. dr. Franjo Komarica, tajnik Nuncijature u Sarajevu mons. Waldemar S. Sommertag, gvardijan samostana fra Marko Jukić. župnik i dekan u Livnu fra Marko Gelo te još nekoliko svećenika. U crkvi punoj vjernika, dobrodošlicu nunciju D'Erricu su uputili gvardijan fra Marko Jukić i biskup Komarica, izrazivši radost i zahvalnost za njegov dolazak. Biskup Komarica je istaknuo da je to „prvi dolazak jednog apostolskog nuncija u ovaj kraj s vrlo dubokim kršćanskim korijenima“, te je pohvalio „postojanu vjeru i vjernost Kristu i Crkvi livanjskih katolika i onda kad ih životne nevolje odvedu daleko od rodnog kraja“.
U prigodnoj propovijedi biskup je najprije protumačio sadržaj svetkovine Duhova te je istaknuo blagoslovljeno djelovanje Duha Svetoga u Kristovoj Crkvi na livanjskom području već od ranih kršćanskih stoljeća, te kako je „crkvena povijest ovog cijelog kraja u zadnji stoljeća gusto isprepletena dragocjenim i vjernim djelovanjem braće franjevaca zajedno sa svećenicima glagoljašima“, koji su 200 godina djelovali na području Livna i okolnih mjesta. Osvrnuo se posebno na dramatični, ali i slavni period od zadnjih 150 godina njihova samostana na Gorici. Biskup je franjevcima zahvalio i pohvalio ih što su „iz generacije u generaciju ljubomorno čuvali svijest o nužnoj povezanosti s Kristom, kao nužnim preduvjetom za vlastitu plodnost svoga kršćanskog, redovničkog i svećeničkog života i poslanja“. Pozvao je redovnike da i u buduće „još više porade oko svoje osobne svetosti, jer mnogi ljudi ovog vremena i podneblja, osobito mladi, očekuju da će naći osobe i škole svetosti upravo među redovnicima i u njihovim samostanima“.Euharistijsko slavlje su skladnim pjevanjem uljepšali franjevački novaci, koji se nalaze u novicijatu u samostanu Gorica.
Na kraju misnog slavlja prisutnima se prigodnim govorom obratio i apostolski nuncij nadbiskup mons. Alessandro D'Errico. Izrazio je svoju radost što je „kao prvi nuncij došao u ovaj lijepi kraj banjolučke biskupije“ i čestitao gvardijanu i njegovoj redovničkoj subraći veliki jubilej 150 godina postojanja njihova samostanskog bratstva. Nadodao je kako mu je „poznato koliko su u prošlosti dobra učinili, a i sada čine braća franjevci u Bosni i Hercegovini“ i obodrio ih da tako i nastave „uvijek vjerni Kristu i poslušni Kristovoj Crkvi, u duhu ponašanja sv. Franje Asiškog, osnivača franjevačkog reda, kojega 800-tu obljetnicu ove godine obilježavamo“. Zadivljen podacima brojem i vjerničkom držanju katolika u župama livanjskog dekanata, te pobožnim sudjelovanjem nazočnih vjernika u slavlju svete mise, apostolski nuncij je naglasio kako je, nakon dramatičnog protjerivanja katolika iz banjolučkog kraja „sada glavnina vjernika banjolučke biskupije upravo u livanjskom kraju“ te da je „biskupu stalo do učvršćenja i jačanja njihove vjere, osobito među mladima“. Pohvalio je biskupiju, Livno franjevce i samostan za vrlo uspjelu organizaciju nedavno održanog Susreta hrvatske katoličke mladeži u BiH, te je sve - i redovnike i redovnice i vjernike laike - potakao da „sačuvaju međusobno kršćansko jedinstvo, slogu i solidarnost“.
Tijekom bratskog objeda u samostanskoj blagovaonici izmijenjene su riječi zahvalnosti domaćina i poticaja i bodrenja nuncija da braća franjevci – po izričitoj želji Svetog Oca Benedikta XVI. nastoje biti „što tješnje povezani međusobno, s dijecezanskim svećenstvom i dakako s biskupom mjesne Crkve u kojoj se nalaze“.
Općina Livno je smještena u jugozapadnom dijelu BiH. Općina danas ima: Ukupno: 29.346; Hrvati: 25.238 (86,19%), Bošnjaci: 3.030 (10,33%), ostali: 1.024 (3,48). Livno grad ima oko 11.000 stanovnika. Župa Livno ima 8.250 vjernika. Sve župe (8) livanjskog dekanata imaju oko 21.000 vjernika. Najstariji franjevački samostan na današnjem teritoriju BiH bio je samostan sv. Ivana Krstitelja u Bistrici, pokraj današnje županijske bolnice u Livnu. Građen je početkom 14. stoljeća kada je Livno bilo srednjovjekovna hrvatska županija. Najezdom Osmanlija samostan je zapaljen. Prostrana livanjska župa za osmanske uprave obuhvaćala je livanjski, glamočki i grahovski kraj. Često mijenjala sjedište, ali stoljećima nije imala ni jedne crkve. Služili su je franjevci ramskog, a potom fojničkog samostana. Kada se dalo naslutiti da će osmanske vlasti morati davati dopuštenja za gradnju crkava, fra Lovro Karaula kupio je 1833. godine zemljište na Gorici s namjerom da tu pravi samostan i crkvu. Među prvih sedam dobivenih carskih fermana u BiH u ožujku 1853. za gradnju novih crkava bila je i crkva i samostan na Gorici. S gradnjom se počelo 1854. po nacrtu splitskog arhitekta Franje Moisea i graditelja Ante Cecilijania iz Imotskog.
Od 30.5.1859. godine pravno postoji franjevački samostan na Gorici. Više puta je dograđivan i preuređivan. Godine 1997. nad obnovljenim južnim krilom podignute su prostorije za novicijat. Radovi na crkvi trajali su oko 50 godina. Konačno je oblikovana po projektu Josipa Vancaša 1900. do 1906. Veličina crkve u tlocrtu je 28 x 46 m. Šest pobočnih drvenih oltara izradio je 1886. Franjo Lach iz Ljubljane. Crkva je posvećena 1891. godine. Godine 1906. izrađen je kor i postavljene podne pločice. Iste godine crkvu je oslikao Marko Antonini. Godine 1908. naručen je novi glavni oltar od Ferdinanda Prinotha iz Tirola. On je zamijenio prijašnji oltar s tim da je ostalo fiksno postolje i posvećena kamena menza. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća crkva je obnovljena izvana, a 2002. započeti su restauratorski radovi u ponutrici crkve.
Osnivanjem samostalne župe Livno – Gorica 1858. samostanska je crkva bila i župna do 1900. Tada je sijelo župe prenijeto u novoizgrađenu crkvu Svih Svetih i župni stan u centru grada. Samostanska crkva i dalje je ostala mjesto masovnijeg okupljanja vjernika livanjskog kraja i šire; posebno za Božić, Veliki tjedan. Fratri u samostanu su na raspolaganju župama za božićno, uskrsno vrijeme, za svetkovine i patrone župa kao i kad je potrebna pomoć župama. Trenutno u samostanu boravi 10 svećenika, većinom su u mirovini, te 16 mladića u franjevačkom novicijatu. U vrijeme Drugog svjetskog rata mučeničku smrt je podnijelo i ubijeno je 10 fratara ovoga kraja. Oko samostana i crkve je uvijek živo te je mjesto je okupljanja mladih i starijih. Franjevci su se na Gorici trajno bavili i prikupljanjem kulturne baštine livanjskog kraja. Ugovorom između samostana i općine formiran je 1995. Franjevački muzej i galerija Gorica Livno (FMGG). Muzej ima arheološku, etnografsku, numizmatičku, sakralnu kao i pinakoteku Gabrijela Jurkića i drugih umjetnika. Brigu o njima vode samostan, općina i županija. Akademski slikar Gabrijel Jurkić (1886. – 1974.) živio je u samostanu zadnjih 18 godina svoga života i svojom ostavštinom obogatio livanjski kraj. Samostan danas ima 200 njegovih slika i 6.000. crteža. Stalni postav njegovih slika privlači brojne posjetitelje. Samostan posjeduje, također, bogatu biblioteku i arhiv. Biblioteka je automatizirana i katalogizirana. Posjeduje inkunabule, oko 2.400 knjiga starih filozofsko-teološkog sadržaja (od 1500. do 1850), te oko 27.000 novijih knjiga, te medicinsku ostavštinu fra Mije Sučića (1820. – 1965.), livanjskog franjevca i prvog kirurga u BiH. Samostan i crkva sv. Petra i Pavla na Gorici i FMGG duhovno su i kulturno središte livanjskog kraja u koje dolaze brojni domaći i inozemni posjetitelji.
Banjalučki biskup mons. dr. Franjo Komarica svečanom liturgijom zatvorit će na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla (29. 6), godinu sv. Pavla za banjalučku biskupiju u samostanskoj crkvi na Gorici .
U petak predvečer 29. svibnja 2009. godine otvorena je izložba u povodu 150 obljetnice osnivanja novog samostana: DUŠOBRIŽNICI, PROSVJETITELJI, ČUVARI KULTURNE BAŠTINE, LIJEČNICI, a izložbu je otvorila gđa. Borjana Krišto, predsjednica Federacije BiH. Franjevci su stoljećima djelovali - secundum loca et tempora – prema prilikama mjesta i vremena bez samostana, krova nad glavom a s glavom u torbi. A onda kad su nadošla vremena da mogu udarili temelje i podići krov, čuvali su od propasti kulturu i povijest svoju i svog naroda. Nikada nisu prestali biti „terenski radnici“ naslonjeni na povijesnu srednjovjekovnu bosansku državu, živeći u narodu i dijeleći sudbinu s njim u teškim i nesklonim vremenima turske okupacije, čuvali su uspomenu na bosansko kraljevstvo (s kojim sačuvanim predmetom) i bili su jedini kler koji je čuvao srušenu do temelja Katoličku crkvu. Crkve su im bile štale i pojate, ubogi kršćanski kućerci, groblja, šumske uvale (dràge), a krov takve u planini velebne katedrale je nebo i evo mjesta za dijeliti sakramente, tješiti bolne, razriješiti grijehe, podizati klonule i miriti grješne. Odijelo ne čini čovjeka, nego duša, vjera i srce. Ujaci, tako su ih zvali, su u prolaznicima sa zapada, koji su se usudili zaći u tamni vilajet Bosnu, a koji su znali samo za sliku smjernog redovnika u habitu, budili zaprepaštenje kada su susreli fratra na konju, s kuburama (malim puškama za pasom), s brkovima i u odijelu 'a la turca'. Takav fratar je zbunjivao te nenaviknute prolaznike. A ovdje fratar je morao i bez habita biti fratar. Bez crkve i samostana dijeliti sakramente i živjeti evanđelje. Pisali su i tiskali knjige kada ih je bilo zabranjeno iz vana uvoziti a u turskoj Bosni nije bilo tiskare. Školovali su se van turskog carstva: u Italiji, Austriji, Mađarskoj… ali su se nakon školovanja vraćali u ovu misijsku zemlju i tu s rajom tegobno živjeli…
Slali su izvješća Propagandi u Rim, kako se živi u misijskoj zemlji Bosni udaljenoj 400 km zračne linije od Rima. Pristali su radije biti robovi, ubijani, odsijecanih glava, nego zanijekati vjeru, narodnost i svoju državnost u otomanskoj Bosni. Neću pretjerati ako kažem da su stoljećima sličili prvim kršćanima. Prepisivali su dokumente, skupljali narodno blago, pisali i čuvali napisano. Zahvaljujući njima, večeras pokazujemo ono što su uspjeli sačuvati. Mnogo je toga propalo kada su samostani stradali u požarima i ratovima, mnogo je kažem uništeno, pokradeno ili je silnik oteo i odnio u svoju stranu zemlju. Ovo je dio što se uspjelo sačuvati ili ostatak ostatakâ. Nakon 373 godine ponovo je u Livnu osnovan franjevački samostan. Ona stari prije turske okupacije čuvao je temelje do ovoga. Čuvao je pečatnjak biskupa Gvida iz Modene iz 1330. godine, čuvao je čaše i liturgijsko posuđe uz temelje zasute uz temelje kad je rušen i paljen. Ova 150. obljetnica je jedna etapa u hodu kroz povijest, u kojoj samostan živi i koju kreira. Divimo se jakoj vjeri i srcima ondašnjeg hrvatskog puka i fratara. Našim precima hvala - za trud, vizionarstvo i vjeru da će na njihovo mjesto doći potomci Hrvata koji će znati vrednovati povijest, kulturu i vjeru koju su svjedočili.