Je li moguće pojmiti univerzalnu etiku, utemeljenu na najdubljim vrednotama koje određuju
čovjeka, bez obzira na rasu ili religiju, i učiniti da o toj univerzalnoj etici ovise
norme koje uređuju politiku ili ekonomiju, također i ljudska prava, izbjegavajući
da ih određuje zakon jačega, osnovno je pitanje sadržano u nedavno objavljenom dokumentu
Međunarodnoga teološkoga povjerenstva, na koji se u vatikanskome dnevniku L'Osservatore
Romano' osvrće francuski dominikanac, profesor Thomas Bonino. U doba kada se često
govori o neupitnim vrednotama, a i kada se naprotiv teži moralni red odvojiti od sociopolitičkoga,
ili kada narod te vrednote ocjenjuje prema subjektivnome raspoloženju ili manipuliranju
vladajuće klase, potreban je – tvrdi se u dokumentu – konsenzus o objektivnim i univerzalnim
etičkim vrednotama. Te se vrednote moraju temeljiti – ustvrdio je otac Bonino – na
onome što ljudsko biće čini ljudskim, to jest na ljudskoj naravi koja se ostvaruje
u svakoj osobi, bez obzira na njezinu rasu, kulturu ili religiju. Vrednote tako
određene mogu bolje od krhkoga pravnog pozitivizma – dodao je profesor – osigurati
čvršću osnovu „ljudskim prvima“, a nekim ljudskim aktivnostima – od pravde do gospodarstva
i politike – omesti da se razvijaju bez normativnih uporišta u moralnome dobru, objektivnome
i univerzalnome. Prema Međunarodnome teološkome povjerenstvu ili se globalizacija
nastavlja „uređena više-manje čisto pozitivističkim pravnim okvirom, nesposobnim dugoročno
obuzdati samovolju i pravo jačega ili ljudi moraju ovladati procesom kako bi ga usmjerili
da bude u funkciji ljudskih ciljeva. Otac Bonino smatra da se predlaganjem naravnoga
zakona u današnjem kontekstu mora taj zakon „osloboditi od krivih predstavljanja po
kojim je postao neshvatljiv za brojne naše suvremenike, posežući za novim tumačenjima
katoličke moralne teologije. Premda podudaranja između brojnih religijskih i kulturnih
vidika u svijetu očituju da postoji zajednička etička baština, Kristov je dolazak
– istaknuto je u dokumentu – izazvao duboku izmjenu vidika u predstavljanju naravnoga
zakona“. U svjetlu vjere – pojasnio je otac Bonino – kršćanin u Isusu Kristu prepoznaje
vječni Logos - Riječ – stvoriteljsku mudrost, koja se, budući da se utjelovila, ljudima
predstavila kao živi Zakon, kao kriterij ljudskoga života suglasan naravnome zakonu.
Naravni zakon nije dakle ukinut – zaključio je otac Bonino – nego je usavršen novim
zakonom ljubavi.