Ne poštuju se prava djece

Hitno je potrebno u potpunosti primijeniti Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta – upozorio je papa Benedikt XVI. u poruci koju je potpisao državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, a poslanoj Međunarodnome katoličkom uredu za djecu (Bice) u prigodi Svjetskoga apela za novu mobilizaciju u korist djece, upućenoga iz Ženeve. Papinu je poruku 4. lipnja pročitao nadbiskup Silvano Maria Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda u Ženevi, koji sudjeluje u pothvatu koji je potaknuo spomenuti ured.
Dvadeset godina nakon ratifikacije Konvencije UN-a o pravima djeteta, Sveti je Otac uputio taj snažan apel za njezinu potpunu primjenu, te ohrabrio Apel za djecu, koji je potaknuo Međunarodni katolički ured za djecu. Riječ je o katoličkome tijelu osnovanome 1948. godine, a danas nazočnome u 66 zemalja na četiri kontinenta. Primjena Konvencije o pravima djeteta još je potrebnija u odnosu na nove izazove – primijetio je Papa, te istaknuo poštovanje nepovredivosti dostojanstva i pravâ djece, priznavanje temeljnoga odgojnog poslanja obitelji, te potrebu za stabilnom društvenom sredinom koja može poduprijeti tjelesni, kulturni i moralni razvoj svakog djeteta. Sveti je Otac, osim toga, ohrabrio katoličke organizacije koje, poput brojnih drugih nevladinih organizacija, i dalje velikodušno rade na točnoj primjeni Konvencije, te izgradnji budućnosti nade, sigurnosti i sreće za djecu našega svijeta.
Govoreći u Ženevi u prigodi upućivanja Apela, nadbiskup Silvano Maria Tomasi je pak zajamčio zalaganje Svete Stolice u korist ove inicijative. Djeca su vjesnici nade – rekao je nadbiskup, te i on naglasio kako je potrebno potpuno primijeniti Konvenciju o pravima djeteta. Na nju se, između ostaloga, osvrnuo u razgovoru za našu radio postaju te istaknuo kako sadrži temeljna načela, poput prava na život, na obrazovanje, zaštitu, slobodu djece i poglavito, ona djecu vidi kao osobe koje imaju pravo na priznavanje i poštovanje vlastitih ljudskih prava svake osobe. Potrebno je obnoviti napore kako bi se ta pravâ pretvorila u djela – primijetio je nadbiskup. Opći apel, koji je potaknuo Međunarodni katolički ured za djecu, želi protresti neosjetljivost svijeta, te potaknuti zemlje da se više pobrinu oko konkretnih mjerâ u odnosu na tu djecu – istaknuo je nadbiskup Tomasi.
Spomenuti apel za djecu rezultat je dvogodišnjega rada tijekom kojega je ustanovljeno određeno nazadovanje u primjeni Konvencije iz 1989. godine. O glavnim točkama istaknutima u apelu, za našu je radio postaju govorila Alessandra Aula, predstavnica Međunarodnoga katoličkog ureda za djecu pri Ujedinjenim narodima, te istaknula kako apel na prvo mjesto stavlja 10 posebnih izazova, među kojima poglavito pravo na život, zdravlje, obrazovanje, odnosno – kako je kazala – temeljnih prava koja se u nekim dijelovima svijeta djeci još uvijek niječu. Pojava koja nas na poseban način zabrinjava, i koja je istaknuta u apelu, jest ono što mi nazivamo iskorjenjivanjem, kako fizičkim, tako psihološkim i intimnim, djece i mladih, i to zbog iseljavanja, ratova, klimatskih promjena, te neizvjesnosti u kojima žive obitelji. Sve to dovodi do takvoga stanja u kojemu dijete, adolescent, nema više vrednota ni uporišta u načelima, te gubi svoje korijene, i fizičke i moralne – upozorila je Alessandra Aula, i na koncu naglasila kako su, osim toga, djeca i mladi najosjetljivija skupina, te su prvi koje pogađa i gospodarska kriza, kako sa stajališta gospodarskoga siromaštva, tako i onoga duhovnoga i psihološkoga.
Međunarodni katolički ured za djecu, sa sjedištem u Ženevi, u prigodi obilježavanja 20. obljetnice Konvencije ujedinjenih naroda o pravima djece poziva na pokret u korist djece. Međunarodna katolička organizacija, ustanovljena 1948. godine, s podružnicama u 66 država na četiri kontinenta, a s izvedbenim nacrtima u 26, osamdesetih je godina prošloga stoljeća sudjelovala u pripremi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. U dokumentu se upućuje „žuran poziv za novi pokreti u korist djece“. Prema organizacijama, stručnjacima i svjetskim uglednicima koji su potpisali poziv, „primjena Konvencije u međunarodnome pravu i ostvarenim politikama polučila je stvaran napredak“. Nažalost preuzete se obveze ne poštuju posvuda. Djeca se često smatraju predmetom javne pomoći ili naslovnicima nekih prava koja im se udjeljuju kao milostinja. Previše djece u svijetu lišeno je vlastitih prava, a ponekad i najosnovnijih – istaknuli su potpisnici dokumenta.
Dokument podsjeća na užasno stanje većine djece: Djece vojnika, radnika u teškim i opasnim okolnostima; zlostavljane, siljene djece, koja podnose svaku vrstu nasilja; primorane stalno bježati, s roditeljima ili bez njih, zbog ratova, gladi, prirodnih nepogoda; napuštene ili odbačene djece, primorane živjeti na ulici, djece 'vračara', bez škole, domovine, dokumenta.... Prema potpisnicima dokumenta sva takva djeca imaju jedno zajedničko obilježje: „fizički su iskorijenjena“ iz svojih zemlja ili sredine u kojima su trebala rasti, često na brutalan način; riječ je također o psihološkom iskorjenjivanju, nutarnjem, zbog psihičkoga šoka.
To iskorjenjivanje nas mora ozbiljno zabrinuti i treba ga podrobno proučiti. Potpisnici stoga namjeravaju „primijeniti novi pristup koji vodi računa o dječjim dubljim potrebama, poput njihova prava na život i cjeloviti razvoj, uključujući duhovni“. Unatoč veoma teškoj stvarnosti – stoji u dokumentu – djeca posjeduju veliku prilagodljivost, koju mogu razvijati razni čimbenici: uključivanje u obiteljski kontekst, dobra izobrazba, istinska solidarnost u obitelji i zajednici. Isto tako „poštivanje i vrjednovanje kulturnoga konteksta djetetova podrijetla predstavljaju neophodne miljokaze odgoju djeteta da može pozitivno pristupati drugim kulturama“, ne zaboravljajući da „vjersku dimenziju koju je dijete eventualno primilo treba čuvati i razvijati“.
Taj novi pristup djeteta – ističe dokument – može se ostvariti dajući prvenstvo izvjesnim vidicima, među inim i borbi protiv svake vrste nasilja, poštivanju prema djetetu te jamčeći djeci kvalitetnu izobrazbu. Potpisnici pozivaju sve države da ratificiraju Konvenciju, da poštuju preuzete obveze i da surađuju s Povjerenstvom za prava djeteta i provedbenih mehanizama za ljudska prava Ujedinjenih naroda, drugih ustanova i stručnih nevladinih organizacija da se djeci omogući uživanje njihovih prava. Potpisnici potiču međunarodnu zajednicu, obavijesna sredstva, moralne i vjerske vlasti, organizacije civilnoga društva i sve muškarce i žene dobre volje da provjeravaju preuzete obveze.