Duh Sveti je duša Crkve

Duh Sveti odgoni strah – istaknuo je Benedikt XVI. u homiliji na Pedesetnicu, kada se ispunilo Isusovo obećanje učenicima: krštenje u Duhu Svetome i primanje snage za naviještanje evanđelje svim narodima. S Duhovima se ispunja Božji plan stvaranja novoga naroda, rađa se dakle Crkva. Crkva je živo tijelo, a Duh Sveti je duša Crkve– istaknuo je pak Benedikt XVI. u nagovoru prije molitve Kraljice neba.
Komentirajući pripovijedanje Djela apostolskih o silasku Duha Svetoga, Papa je podsjetio kako je Duh Svet prikazan kao oluja i vatra. Oluja je opisana kao „snažan vjetar“. Taj nas opis – kako je rekao – navodi na razmišljanje o zraku po kojem se naš planet razlikuje od drugih zvijezda, a nama omogućuje živjeti“. Zrak i Duh Sveti su dakle neophodni za život: Ono što je zrak za biološki, to je Duh Sveti za duhovni život; a kao što postoji atmosfersko onečišćenje, koje truje okoliš i živa bića, tako ima onečišćenje srca i duha, koje umrtvljuje i truje duhovni život – istaknuo je Benedikt XVI.
A kao što se ne treba priučiti na otrove u zraku – stoga je ekološka obveza prioritet – isto tako bi se trebalo činiti s onim što šteti Duhu. Opis snažnoga vjetra podsjeća na dragocjeni zrak koji dišemo plućima, odnosno fizički, tako i duhovni zrak udišemo srcem, a ljubav je zdravi zrak duše. Naprotiv, čini se da se na brojne proizvode koji onečišćuju dušu i srce, koji kruže u našem društvu – primjerice slike koje veličaju užitak, nasilje ili prijezir muškarca i žene – privikavamo bez teškoća. Kaže se da to je sloboda, ne priznajući da sve to onečišćuje, truje duh poglavito novih naraštaja, te da u konačnici uvjetuje samu slobodu – ustvrdio je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na drugu sliku o Duhu Svetome u Djelima apostolskim rekao je da je Krist donio pravu vatru na zemlju. On ju nije ukrao bogovima, kao što je učinio Prometej, nego je postao posrednik 'Božjega dara', stječući ga za nas najvećim činom ljubavi u povijesti: svojom smrću na križu. Bog želi svakom ljudskom naraštaju podariti tu vatru, a budući da je Duh „puše kuda hoće“. Put koji je Bog odabrao „da vatru baci na zemlju“ – pojasnio je Papa – jest Isus, njegov jedinorođeni Sin, koji se utjelovio, umro i uskrsnuo. Ali, čini se da danas čovjek potvrđuje sebe kao boga. Želi preobraziti svijet „isključujući, odstranjujući, čak odbacujući Stvoritelja svemira“: čovjek više ne želi biti Božja slika, nego svoja, proglašava se neovisnim, slobodnim, zrelim. Očito je da takvo ponašanje otkriva pogrešan odnos prema Bogu, a ono je posljedica lažne slike koja se izgradila o Bogu, poput izgubljenoga sina iz evanđeoske prispodobe koji misli da će se ostvariti ako ode od očeve kuće. To udaljavanje ne svršava samo duhovnim zastranjivanjem nego i opasnošću za cijelo čovječanstvo. U rukama takvoga čovjeka, vatra i njezine ogromne mogućnosti postaju opasni: mogu se iskrenuti protiv života i samoga čovječanstva, kao što nažalost potvrđuje povijest. Trajna su opomena tragedije Hirošime i Nagasakija, gdje je atomska energija, iskorištena u ratne svrhe, posijala smrt nečuvenih razmjera – upozorio je Benedikt XVI.
Govoreći od daru Duha Svetoga rekao je kako primiti taj dar znači shvatiti u svjetlu Svetoga pisma značenje života u zajednici. U Djelima apostolskim govori se kako su se učenici nalazili zajedno na jednome mjestu. To je mjesto – pojasnio je Sveti Otac – dvorana Posljednje večere gdje je Isus sa svojima posljednji put večerao i gdje im se ukazao nakon uskrsnuća. Djela apostolska više od naglašavanje fizičkoga mjesta namjeravaju istaknuti nutarnje raspoloženje učenika: „Svi bijahu ustrajni i složni u molitvi.“ Sloga učenika je dakle uvjet dolaska Duha Svetoga, a molitva je pretpostavka sloge. Ta pretpostavka i danas vrijedi za Crkvu – primijetio je Papa. Ako želimo da se Pedesetnica ne svede na jednostavan obred ili na neki zavodljiv spomen, i da bude aktualan događaj spasenja, onda se moramo u vjerničkom iščekivanju dara Božjega pripremiti poniznim i tihim slušanjem riječi. Da se Pedesetnica obnovi u našem životu, možda je potrebno da se Crkva manje guši u aktivnostima – ne oduzimajući ništa Božjoj slobodi – a više se posvećuje molitvi – upozorio je Sveti Otac dodavši kako Duh sveti pobjeđuje strah.
Učenici su se sklonili u dvoranu Posljednje večere, nakon uhićenja njihova učitelja, i tu su ostali zbog straha da će doživjeti istu sudbinu. Na Pedesetnicu, kad je Duh Sveti sišao na njih, ti su ljudi bez straha izišli i počeli naviještati radosnu vijest Krista razapetoga i uskrslog. Nisu se bojali – istaknuo je Benedikt XVI. – jer su se osjećali u rukama jačega: Da, draga braćo i sestre, kamo uđe Duh Božji odatle izgoni strah; On čini da upoznamo svemoćnu ljubav i da se osjetimo u njezinim rukama; što se god dogodilo, njegova nas bezgranična ljubav ne ostavlja. Nema straha ako se povjeravamo toj bezgraničnoj ljubavi. To očituju svjedočanstvo mučenika, hrabrost ispovjednika vjere, neustrašivi zanos misionara, sloboda propovjednika, primjer svih svetih, čak nekih adolescenata i djece. To pokazuje i postojanje Crkve koja, unatoč granicama i ljudskim slabostima, ide oceanom povijesti, nošena dahom Božjim i grijana pročišćujućom vatrom – zaključio je Benedikt XVI.