Uz liturgijska čitanja 7. uskrsne nedjelje razmišlja o. Josip Batinić

Čut ćemo danas u liturgiji - Ivanovu evanđelju “Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! (17, 11b). Isus se obraća Ocu moleći zaštitu za one koje mu je povjerio. Molitvom prikazuje Ocu ponajprije svoje učenike, a onda i sve vjernike. Isus u svojoj velikosvečeničkoj molitvi ima nakanu da njegovi vjernici žive zajedništvo – da budu jedno, da imaju puninu njegove radosti, da ih očuva od zloga koji je prisutan u svijetu. Isus moli ovu molitvu jer je svjestan da u svijetu djeluje Zli, kojega Isus naziva “knez ovoga svijeta” (Iv 12, 31, 14, 30; 16, 33).
Upravo zbog prisutnosti Zloga u svijetu, Isus želi da njegovi učenici budu u svijetu da nastave Njegovo djelo širenja radosne vijesti, da bi bili pomoć vjernicima, palili svijetla, te razgonili tamu koju Zli stvara. Iz Isusove molitve doznajemo u kakvoj se situaciji može naći njegov učenik, odnosno tko su njegovi sljedbenici pred svijetom.
Isusove učenike i njegove vjernike svijet ne gleda uvijek dobronamjerno. Oni su svijetu ponekad objekt mržnje i kao takovi često kamen spoticanja. I sam Isus navodi razlog tomu, jer je učenicima "predao Očevu riječ i svijet ih zamrzi jer ne pripadaju svijetu" (usp. 17, 14). Prezir, mržnja, progonstva od svijeta pratit će Isusova sljedbenika zbog same pripadnosti Kristu, zbog življenja drugačijih vrednota, iz razloga što Isusov učenik se bori za Kraljevstvo Božje i što nastoji živjeti i slijediti zakon Duha Božjeg.
Miljenici svijeta su uvijek oni koji potiču lagodan život, život bez odricanja, žrtve, život zabave, dakle život konformizma, hedonizma, život po zakonu tijela. Svijet će smatrati svojima uvijek one koji ne inzistiraju na vrhunaravnim načelima, načelima moralnosti, na programima života. Od Isusa možemo čuti: "Svijet neće podnositi zdrava nauka, nego će slijediti lažne proroke". "Kako drukčije protumačiti atentat na papu Ivana Pavla II i priora zajednice u Taizeu, R. Schutza, dvojice ljudi koji su se toliko zalagali za okupljanje svih ljudi oko duhovnih vrednota"(I. Duganđić).
Što je zapravo svijet i koja je njegova temeljna stvarnost, prepoznaje se i kroz apel apostola Ivana kada nas upozorava: "Ne ljubite svijeta…Jer što god je svjetsko – požuda tijela i požuda očiju i oholost života – nije od Oca" (1Iv 2, 15-16). Apostol Pavao će napisati Rimljanima: "Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu"(12, 2).
Možda smo i pred pitanjima što još trebamo činiti s obzirom na svijet? Po nalogu Isusovu pozvani smo da idemo u svijet da bismo naviještali radosnu vijest krsteći narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, a to Isus reče na dan svoga uzašašća. Isus je tada zapalio svjetlo u srcima apostola. "Oni koji su prihvatili svjetlost nisu više od ovoga svijeta, ali ostaju u njemu da budu 'sol zemlje i svjetlo svijeta'. Ne smiju zapravo bježati od svijeta, nego se kloniti zla u njemu i nadvladati ga vjerom. Svjedočanstvom života po vjeri oni sudjeluju u nadvladavanju zla u svijetu i u stvaranju novoga neba i nove zemlje – novog otkupljenog svijeta" (B. Duda).
Papa Pavao VI. je jednom priliko izrekao ove riječi: “Laik – vjerni kršćanin, po naravi je svjedok. Njegovo zanimanje je svjedočenje... On je svjedok onoga što Crkva uči, što mu je Duh Sveti dao da primi i na neki način iskusi i živi. No kako velik zadatak – biti svjedok Kristov! Svatko od nas to može i treba biti.” Da li smo to? Ipak, "Crkvi mora predstavljati veliko ohrabrenje što je Isus molio da ostane u njegovu imenu i da bude 'posvećena u istini'. Ohrabrena tim Isusovim svjedočanstvom, Crkva mora činiti sve da Isusova molitva i danas donosi svoje plodove" (usp. I. Dugančić). Znajmo i mi moliti kao i Isus.