Izvješće Povjerenstva irske vlade o zlostavljanju maloljetnika u državnim i katoličkim
ustanovama, od tridesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća, gdje su živjeli
maloljetnici s poteškoćama, objavljeno 20. svibnja, snažno je odjeknulo u svjetskome
tisku. Ova je istraga „očekivan i važan korak u utvrđivanju istine“, da se takvi čini
više ne ponove – komentirao je kardinal Sean Brady, primas Irske. Mračnim razdobljem
prošlosti, kardinal je nazvao izvješće, koje govori o zlostavljanju maloljetnika u
državnim i vjerskim zavodima u Irskoj. Vlada u Dublinu je 1999. godine osnovala Povjerenstvo
koje je na tri tisuće i pet stotina stranica opisalo zlostavljanja. Istraga je trajala
deset godina, a na nju je potrošeno oko 70 milijuna eura. U izvješću je zabilježeno
oko dvije tisuće i pet stotina svjedočanstva bivših štićenika zavodâ u kojima su do
sedamdesetih godina prošloga stoljeća smještana siročad i maloljetnici, kažnjeni zbog
raznih zlodjela, te djeca obitelji koje su imale problema s alkoholom. Mješovita povjerenstva
u kojima je bilo i redovničkih družbi upravljala su tim državnim ustanovama. Izvješće
govori o teškim propustima u radu s maloljetnicima te o spolnim, fizičkim i emotivnim
zlostavljanjima. Spolna zlostavljanja su se pretežno događala u zavodima za mušku
djecu. Ona su bila poznata vjerskim poglavarima – stoji u izvješću – ali oni nisu
slušali tužbe. Prema kardinalu Bradyju, izvješće je „sramotni popis okrutnosti“ nad
mladima, čak i onih koji su se za mlade u ime Kristovo morali brinuti. Irski se biskupi
nadaju da će izvješće zacijeliti rane žrtava. Katolička crva će učiniti sve što je
potrebno da vjerska mjesta za djecu učini sigurnima. Ovo se izvješće ne smije staviti
na arhivske police jer su ogavni i užasni utvrđeni događaji i zlostavljanja. Zadivljujuća
je hrabrost žrtava u pripovijedanju onoga što su pretrpjele – stoji u priopćenju dublinskoga
nadbiskupa Diarmuida Martina, dodajući kako bi crkvene ustanove morale ozbiljno ispitati
proces srozavanja svojih ideala sustavnom praksom zlostavljanja. Naročito se optužuje
družbe Milosrdnih sestara i Kršćanske braće. Družba kršćanske braće u jednoj noti
od svih žrtava moli oprost „za užasne i odvratne čine, pripisane nekoj njezinoj braći
ili propustima cijele Družbe“. Prema općoj ocjeni, izvješće je težak udarac za Katoličku
crkvu, i općenito za vjernike koji su u posljednjim godinama izgubili povjerenje u
Crkvu. Bol i stid opće Crkve, naročito zbog spolnoga zlostavljanja, papa Benedikt
XVI. je prošlih godina očitovao na susretima s irskim, sjevernoameričkim i australskim
biskupima. „Važno je utvrditi istinu o tome što se dogodilo u prošlosti, poduzeti
sve prikladne mjere da se to više ne dogodi, jamčiti poštivanje pravnih načela i,
osobito, izliječiti žrtve i sve one koji su pogođeni tim ogromnim zlodjelima“. Tu
je zadaću Benedikt XVI. u listopadu 2006. godine povjerio irskim biskupima u prigodi
njihova pohoda 'ad Limina'. Papa je mislio na „bolne slučajeve spolnoga zlostavljanja
maloljetnika“, „koji su još tragičniji ako ih počine crkvene osobe“, za koje su odgovorni
biskupi u vršenju svoje pastoralne službe. Isto duševno raspoloženje papa Benedikt
XVI. očitovao je 2008. godine tijekom apostolskoga putovanja u Sjedinjene Američke
Države. Teško mogu shvatiti – rekao je Papa razgovarajući s novinarima u zrakoplovu
– kako je moguće da su neki svećenici mogli upropastiti poslanje da donose utjehu,
da djeci donesu ljubav Božju. Sram me je – rekao je jamčeći sve moguće da se ne ponove
takvi čini. Stoga je zatražio „odlučan i zajednički odgovor“ u Crkvi i društvu, isključujući
pedofile iz svećeničke službe, strog odabir kandidata za svećeničku službu i prikladnu
pomoć žrtvama“. Ni jedna moja riječ – rekao je američkim biskupima – ne bi mogla opisati
bol i štetu koje su ta zlostavljanja nanijela žrtvama i cijeloj crkvenoj zajednici.
Stoga je prije polaska za Sjedinjenje Američke Države tražio da svi mole za vrijeme
čišćenja i ozdravljenja. O tim teškim zlodjelima, koja nedvojbeno treba osuditi, Papa
je ponovno govorio na apostolskome putovanju u Austriji, u srpnju prošle godine, da
Crkva – kako je rekao – zna izmiriti, preduhitriti, pomoći i priznati krivnje. Papa
je također očitovao svoju brižljivost prema žrtvama, s nekima se od njih osobno susreo,
kao što je učinio i u Sjedinjenim Državama, kako bi slušao njihova svjedočanstva i
s njima se ujedinio u molitvi.