Osvrt na Papino apostolsko putovanje u Svetu zemlju
Jedan od glavnih pratitelja svetoga Oca na putovanju u Svetu zemlju bio je
kardinal Tarcisio Bertone, državni tajnik. Govoreći o XII. apostolskome putovanju
pape Benedikta XVI. rekao je kako su Papine riječi i geste bile za sve primjer ohrabrenja,
nade i dijaloga. Papa je sa stvarnim ciljevima osvijetlio put, smjernice utemeljene
na zapovijedi ljubavi, koja je zajednička Židovima, kršćanima i muslimanima. Svi želimo
da Papa i njegovi suradnici u raznim ulogama i mirovnoj misiji donesu obilne plodove
mira na Bliskom istoku – kazao je kardinal Bertone i dodao kako je razgovor sa šefom
izraelske vlade bio vrlo pozitivan te da se razgovaralo o pojedinim točkama i stvarnim
obvezama. Nadamo se dakle da ćemo i na tom području postići ciljeve koje svi očekujemo. Na
upit čega će se najviše sjećati s ovoga apostolskoga putovanja, rekao je kako će se
najviše sjećati Betlehema, mjesta u kojem je Sin Božji postao čovjekom. Razmišljajući
o djeci cijeloga svijeta, sjećam se posjeta dječjoj bolnici: tada sam mislio o budućnosti
koja ih očekuje, vjerujem da smo svi molili za njih. Svi želimo graditi svijet bez
zidova i nasilja, u kojem će vladati zapovijed ljubavi, graditi mirnu i vedru budućnost
za sve mlade – kazao je kardinal Bertone. Papa Benedikt XVI. je srijedu, 13.
svibnja, proveo u Betlehemu, gdje je, između ostaloga, pohodio izbjeglički logor
Aida. Riječ je o jednome od logora na Palestinskome teritoriju u kojima je utočište
našlo sveukupno 1.300.000 palestinskih izbjeglica, izbjeglih u dva velika vala: 1948.
godine, nakon ustanovljenja Izraelske države, te 1967., nakon „šestodnevnoga rata“.
U spomenutome logoru, koji se nalazi na sjeveru Betlehema, a koji je primjer suživota
između muslimana i kršćana, živi oko 5000 ljudi, među kojima je nekoliko kršćanskih
obitelji. Osvrnuvši se na posjet Svetoga Oca tom izbjegličkom logoru, latinski
jeruzalemski patrijarh Fouad Twal istaknuo je Papin govor koji je – prema njegovim
riječima – dotaknuo srž svih potreba, a posebice reintegraciju, ponovno spajanje obitelji,
te je tako pružio nadu mladima koji žele osnovati obitelj, imati stan i zajedno živjeti,
kako u Jeruzalemu, tako i u Ramallahu. Patrijarh je potom naglasio kako je Crkva uvijek
bila uz potlačene, siromašne i sve koji trpe, te primijetio da su u govorima koji
su izrečeni prigodom Papina posjeta spomenuti svi problemi, među kojima i pitanje
zatvorenika, kojih je u Izraelu 12.000. Imamo najstarijeg zatvorenika na svijetu,
koji je u zatvoru već 32 godine, a i najmlađega na svijetu, koji je u zatvoru dva
mjeseca, jer ga je njegova majka tamo rodila. To je jedna od ranâ Svete zemlje – napomenuo
je patrijarh. Spomenuvši se potom Papinih riječi kako treba srušiti zidove u našim
srcima, patrijarh je istaknuo da to ne bi smjelo biti teško jer Bogu ništa nije nemoguće.
Samo što nedostaje ljudske volje. S druge strane, - dodao je – ovaj zid koji vidimo,
upravo je ostvarenje tih zidova koji se nalaze u srcima: zidova mržnje, nepovjerenja
i straha. Sve je to ostvareno u zidu koji je vidljiv, ali postoje još brojni drugi,
nevidljivi zidovi. Stoga valja krenuti od ljudskoga srca – kazao je patrijarh.