Kršćanska nazočnost u mjestima gdje je živio Isus, „životna je“ i treba ju podupirati
i učvrstiti da bude promicateljica mira – istaknuo je prije podne Benedikt XVI. u
blagovaonici Posljednje večere, gdje je zajedno s ordinarijima Svete zemlje molio
'Kraljice neba'. Činiti sve što je u vašoj moći! to je ključna izreka Papina govora
o današnjoj stvarnosti kršćana u Svetoj zemlji, izgovorenog na mjestu gdje su kršćani
prije dvadeset stoljeća postali svjesni svoga poslanja. Papa je kao vrhovni poglavar
Katoličke crkve sa zahvalnošću govorio o zajednicama koje „su u svojoj vjeri i pobožnosti
poput zapaljenih svijeća koje osvjetljavaju kršćanska sveta mjesta“. Svjestan njihova
teška stanja, stvarnih potreba i okolišnih teškoća s kojima se svakodnevno susreće
lokalna Crkva, obraćajući se biskupima rekao je da mogu računati na njegovu potporu
i bodrenje u svemu što je u njihovoj moći da se pomogne kršćanskoj braći i sestrama
kako bi ostali i dokazali se u zemlji svojih predaka kao glasonoše i promicatelji
mira. Ponovno pozivam braću i sestre u cijelome svijetu da podupru i da se u svojim
molitvama sjećaju kršćanskih zajednica u Svetoj zemlji i na Bliskome istoku – poručio
je Benedikt XVI. Crkva u Svetoj zemlji čini sve kako bi poboljšala stanje lokalnih
kršćana, ali se promišljanje Svetoga Oca ne zaustavlja samo na materijalnim uvjetima
života. Koliko se prihvaća i dar ljubavi raste u Crkvi – kazao je Benedikt XVI – toliko
će biti živa kršćanska nazočnost u Svetoj zemlji i susjednim regijama. Razne kršćanske
Crkve koje su ovdje predstavljaju bogatu i raznovrsnu duhovnu baštinu, a znak su raznolikih
oblika interakcije Evanđelja i raznih kultura. One nas također podsjećaju da je poslanje
Crkve naviještati sveopću ljubav Božju i ujediniti izdaleka i izbliza sve one koje
Bog poziva tako da sa svojim tradicijama i talentima oblikuju jedincatu obitelj Božju
– ustvrdio je Benedikt XVI. Govoreći o novom duhovnom zanosu prema zajedništvo
u različitosti u Katoličkoj crkvi i o novoj ekumenskoj svijesti koja prožima naše
doba, naročito nakon II. vatikanskoga sabora, rekao je da je taj zanos vlastit mjestu
koje je gledalo Apostole zračiti snagom i svjetlom Duha Svetoga. Milost i istina su
ta preobražavajuća ljubav koja nas potiče, pojedince i zajednicu, da nadvladamo napast
zatvaranja samih sebe u egoizam ili nemar, u odvajanje, u predrasudu ili strah, i
da se velikodušno darivamo Gospodinu i drugima. Ona nas kao kršćanske zajednice potiče
da slobodno i hrabro budemo vjerni svome poslanju – zaključio je Benedikt XVI. Nakon
susreta i molitve u dvorani Posljednje večere, Sveti je Otac pohodio latinsku konkatedralu
u Jeruzalemu, sagrađenu 1847. godine i posvećenu Presvetome Imenu Isusovu, gdje mu
je patrijarh Fouad Twal poželio dobrodošlicu. Svećenici, sjemeništarci, redovnici,
redovnice i laici koje vidite pred sobom proveli su duge godine – katkada cijeli svoj
život – u molitvi i službi u Svetoj zemlji. Oni predstavljaju neprocjenjivo blago,
predani i zauzeti u životu naše kršćanske obitelji u Svetoj zemlji – kazao je patrijarh.
Odgovarajući na patrijarhovu dobrodošlicu Papa je rekao da je radostan što se nalazi
u crkvi gdje se jeruzalemska kršćanska zajednica od samoga početka Crkve okuplja.
U ovome je gradu Petar na Pedesetnicu naviještao radosnu vijest Isusa Krista. Ovdje
su prvi kršćani bili postojani u naučavanju apostola i u zajedništvu, u lomljenju
kruha i molitvi. Evanđelje se iz Jeruzalema proširilo po cijeloj zemlji, sve do na
kraj svijeta, a uvijek su molitve vjernika, okupljenih oko Gospodnjega oltara, pratile
napor misionara evanđelja, zazivale moć Duha Svetoga na djelo propovijedanja – istaknuo
je Papa te posebno zahvalio osobama kontemplativnoga života na njihovoj velikodušnoj
molitvi. Posebno sam zahvalan za molitve koje prikazujete za moju opću službu i molim
vas nastavite Gospodinu preporučivati moju službu Božjem puku u cijelome svijetu –
zaključio je Benedikt XVI.