2009-05-09 17:49:50

Uz liturgijska čitanja Pete uskrsne nedjelje razmišlja otac Josip Batinić


Za petu uskrsnu nedjelju čut ćemo riječi iz odlomka Ivanova evanđelja: "Ja sam trs vi loze". Ovim riječima Isus je izrekao definiciju sebe i nas. Prispodoba o trsu i lozama dio je Isusova oproštajnog govora što ga je izrekao u dvorani Posljednje večere, u trenucima kada je trebao krenuti prema Kalvariji. Riječi su oporuku – namijenjena učenicima i svim vjerničkim naraštajima. Dok čitamo ove riječi, ne možemo se oteti dojmu da su izrečene u povjerljivu tonu i da su pune emocija. Prispodoba o Trsu i lozama – koja govori o jedinstvu u različitosti, posebnim ulogama, nutarnjoj povezanosti s jednim središtem – slika je odnosa Isusa Krista prema nama i našeg odnosa prema Njemu. Isus-Trs jest poput krvotoka nama-mladicama. Ako su mladice spojene s Trsom, u njih struji život, a zagarantirana im je i plodnost. Temeljni uvjet života i plodnosti, dakle, jest povezanost s Kristom-Trsom. U tom smislu Isus naglašava: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda“ (Iv 15,5). Pitamo se: Što znači ostati u Kristu? S jedne strane, to sigurno znači ne dopustiti da nas zahvati duh svijeta, trostruka požuda – očiju, tijela i oholost života – odnosno duh hedonizma, konsumizma i individualizma. S druge strane, to znači slijediti Kristov životni program, program u kojemu su prvotni ciljevi Božje kraljevstvo i volja nebeskog Oca. Poziv da ostanemo u Njemu treba shvatiti kao Isusov poziv da živimo one vrednote koje je on živio na zemlji i za koje je položio svoj život. Isusov konkretni život – život u istini i predanju, život sebedarja, poniznosti i velikodušnosti – treba postati i naš životni izbor. Na taj način ostvarit ćemo povezanost sa životvornim Trsom, s božanskim krvotokom koji dariva život i taj život čini plodnim. U suprotnom ćemo se osušiti, odumrijeti.
„Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar“ (Iv 15,1), veli Isus. U vrtu, odnosno vinogradu svijeta u kojemu jedini životvorni Trs jest Isus, Otac nebeski preuzeo je ulogu vinogradara. On je vrlo zainteresiran za svaku lozu. Želi da napreduje, da postane plodna, da ostvari sebe i svoju sreću. Zato Otac uređuje svoj vinograd. Mladice koje su postale neplodne, ili se osušile – u kojima je zavladao duh sebičnosti, pohlepe, hedonizma, oholosti – On „siječe“, veli Isus, a dobre mladice „pročišćava“ da što bolje rode. „Sječa" suhih loza, koliko možemo prosuditi, ne obavlja se već na ovom svijetu, ili se bar ne obavlja po našoj ljudskoj logici – jer tu gledamo tolike koji su zaslužili da budu posječeni, a nitko ih ne „siječe“. Taj „posao“, čini se, obavlja se tek u vječnosti, ili na način koji samo Bog poznaje. Dimenzije Božjeg vinograda mnogo su veće od dimenzija ovoga svijeta, a Božji putovi puno drukčiji od naših. „Pročišćavanje“ dobrih mladica, međutim, vrlo je prisutno u iskustvu svakog onog koji želi „ostati u Isusu“ i na plodonosan način slijediti njegov put. Dobro je da shvatimo po Kristu živimo i po Njemu naš život dozrijeva za plod vječnoga života.
„Bez mene ne možete ništa učiniti!“ (Iv 15,5), upozorava Isus. Mi često sebe i druge vrednujemo prema ostvarenim rezultatima, odnosno plodovima života i rada. Plodovi koje smatramo vrijednima uglavnom ne vrijede mnogo, odnosno, ne vrijede dugo. Kao i svi plodovi zemlje, to su plodovi jedne sezone, u najboljem smislu riječi plodovi jednog ljudskog vijeka. Plodove vječnosti imamo tek po Isusu, stječemo tek u povezanosti s Njim. A m e n! RealAudioMP3







All the contents on this site are copyrighted ©.