Uz liturgijska čitanja Pete uskrsne nedjelje razmišlja otac Josip Batinić
Za petu uskrsnu nedjelju čut ćemo riječi iz odlomka Ivanova evanđelja: "Ja sam trs
vi loze". Ovim riječima Isus je izrekao definiciju sebe i nas. Prispodoba o trsu
i lozama dio je Isusova oproštajnog govora što ga je izrekao u dvorani Posljednje
večere, u trenucima kada je trebao krenuti prema Kalvariji. Riječi su oporuku – namijenjena
učenicima i svim vjerničkim naraštajima. Dok čitamo ove riječi, ne možemo se oteti
dojmu da su izrečene u povjerljivu tonu i da su pune emocija. Prispodoba o Trsu i
lozama – koja govori o jedinstvu u različitosti, posebnim ulogama, nutarnjoj povezanosti
s jednim središtem – slika je odnosa Isusa Krista prema nama i našeg odnosa prema
Njemu. Isus-Trs jest poput krvotoka nama-mladicama. Ako su mladice spojene s Trsom,
u njih struji život, a zagarantirana im je i plodnost. Temeljni uvjet života i plodnosti,
dakle, jest povezanost s Kristom-Trsom. U tom smislu Isus naglašava: „Tko ostaje u
meni i ja u njemu, rodi mnogo roda“ (Iv 15,5). Pitamo se: Što znači ostati u Kristu?
S jedne strane, to sigurno znači ne dopustiti da nas zahvati duh svijeta, trostruka
požuda – očiju, tijela i oholost života – odnosno duh hedonizma, konsumizma i individualizma.
S druge strane, to znači slijediti Kristov životni program, program u kojemu su prvotni
ciljevi Božje kraljevstvo i volja nebeskog Oca. Poziv da ostanemo u Njemu treba shvatiti
kao Isusov poziv da živimo one vrednote koje je on živio na zemlji i za koje je položio
svoj život. Isusov konkretni život – život u istini i predanju, život sebedarja, poniznosti
i velikodušnosti – treba postati i naš životni izbor. Na taj način ostvarit ćemo povezanost
sa životvornim Trsom, s božanskim krvotokom koji dariva život i taj život čini plodnim.
U suprotnom ćemo se osušiti, odumrijeti. „Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar“
(Iv 15,1), veli Isus. U vrtu, odnosno vinogradu svijeta u kojemu jedini životvorni
Trs jest Isus, Otac nebeski preuzeo je ulogu vinogradara. On je vrlo zainteresiran
za svaku lozu. Želi da napreduje, da postane plodna, da ostvari sebe i svoju sreću.
Zato Otac uređuje svoj vinograd. Mladice koje su postale neplodne, ili se osušile
– u kojima je zavladao duh sebičnosti, pohlepe, hedonizma, oholosti – On „siječe“,
veli Isus, a dobre mladice „pročišćava“ da što bolje rode. „Sječa" suhih loza, koliko
možemo prosuditi, ne obavlja se već na ovom svijetu, ili se bar ne obavlja po našoj
ljudskoj logici – jer tu gledamo tolike koji su zaslužili da budu posječeni, a nitko
ih ne „siječe“. Taj „posao“, čini se, obavlja se tek u vječnosti, ili na način koji
samo Bog poznaje. Dimenzije Božjeg vinograda mnogo su veće od dimenzija ovoga svijeta,
a Božji putovi puno drukčiji od naših. „Pročišćavanje“ dobrih mladica, međutim, vrlo
je prisutno u iskustvu svakog onog koji želi „ostati u Isusu“ i na plodonosan način
slijediti njegov put. Dobro je da shvatimo po Kristu živimo i po Njemu naš život dozrijeva
za plod vječnoga života. „Bez mene ne možete ništa učiniti!“ (Iv 15,5), upozorava
Isus. Mi često sebe i druge vrednujemo prema ostvarenim rezultatima, odnosno plodovima
života i rada. Plodovi koje smatramo vrijednima uglavnom ne vrijede mnogo, odnosno,
ne vrijede dugo. Kao i svi plodovi zemlje, to su plodovi jedne sezone, u najboljem
smislu riječi plodovi jednog ljudskog vijeka. Plodove vječnosti imamo tek po Isusu,
stječemo tek u povezanosti s Njim. A m e n!