Uz liturgijska čitanja 4. uskrsne nedjelje razmišlja otac Josip Batinić

Iz današnjega odlomka evanđelja možemo čuti Isus predstavi sebe riječima: „Ja sam Pastir dobri!“ (Iv 10,11). Ova izjava za vjerničku dušu nije drugo nego poziv da stupi u dijalog s Onim koji je uistinu Dobri Pastir. Za razliku od samozvanih pastira, Dobri Pastir ne reklamira svoju dobrotu već je pokazuje djelom. On ne manipulira svojim stadom, kao lažni pastiri, ne uzmiče pred opasnostima kao najamnici, nego živi za svoje stado. Dobri Pastir poznaje svoje stado i spreman je dati život za njega. Njegova dobrota pokazuje se u mnogim životnim situacijama, osobito one u kojima se od njega traži žrtva. Njegov program izrekao je već starozavjetni prorok: „Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno“ (Ez 34,16).
U slici Dobrog Pastira i njegovih milih ovčica, u kojima prepoznajemo sebe, do izražaja dolazi njegova bezgranična ljubav prema svakom čovjeku. Njegova ljubav jest uistinu univerzalna: obuhvaća sve ljude – i zdrave, i bolesne, i slabe, i jake, i grešne, i pravedne, i siromašne, i bogate, i ugledne, i socijalno ugroženo. No, očito je više na strani ugroženih i zalutalih. To je jasno izraženo u prispodobi, u kojoj Pastir ostavlja devedeset i devet ovaca te polazi u potragu za jednom koja se odvojila od stada, za zalutalom (Lk 15,3-7). Opis radosti i slavlja nakon pronalaska izgubljene jasno govori o Isusovoj i Očevoj dobroti i ljubavi prema ljudima.
Ta prispodoba ima i drugu važnu poruku: Premda smo u „stadu“, nismo brojevi bez imena. Tu ne vlada princip: nije važno je li jedan više ili manje, nego svatko ima svoju iskaznicu, svi smo na popisu povlaštenih. Svakoga on osobno poznaje i voli, svaki mu je važan, pa i onda kada se udalji iz „stada“, osobito onda. Prispodoba nam konačno objavljuje da postoji Netko, Dobri Pastir, kojega pogađa naše lutanje, koji je spreman krenuti u potragu za zalutalima, koji će ih, kada ih pronađe, staviti na svoja ramena, nositi i potpuno preuzeti odgovornost za njih. Odgovornost Dobrog Pastira za zalutale ide čak dotle da je za njih spreman položiti i svoj život (Iv 10,11).
Možda nam do sada nije dopiralo do svijesti što je sve učinjeno za naše spasenje. Čovjek od života više ne može dati. Život je iznad svake cijene. Naše otkupljenje nije plaćeno srebrom ili zlatom, veli Pavao, nečim, dakle, propadljivim, nego žrtvom života, smrću nevinoga i neokaljanoga Jaganjca. Prema našoj ljudskoj logici, život se stavlja na kocku tamo gdje je ugrožena vrednota veća od života. Veliki ljudi u tim situacijama bili su spremni položiti svoj život, i polagali su ga. Ta činjenica dovoljno govori koliko je čovjek dragocjen u Božjim očima i kako je velika Božja ljubav prema njemu. Ni vlastitog Sina nije poštedio da čovjeka spasi! Ipak, nije dovoljno samo biti zadivljen ili oduševljen, Isusa treba nasljedovati. Tek istinska promjena života, prema mjerilima Dobrog Pastira, znak je da smo uistinu pogođeni i poneseni njegovom dobrotom.
I na Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja želimo si posvijestiti da je poziv u duhovni stalež djelo milosti. Isus će i reći: 'Nitko ne može k meni doći, a da ga nije pozvao nebeski Otac'. Ali rekao je i to: 'Molite gospodara žetve, da pošalje radnika u svoju žetvu'. Budimo svjesni, milost treba izmoliti, milost treba zaslužiti, milost treba primiti, s milošću treba surađivati. I onda kad se radi o milosti zvanja. Bilo da se radi o spasenju pojedinca, bilo da se radi o cijelom čovječanstvu. Na nedjelju dobrog Pastira, vjerojatno nam je poruka jasna. Pridružimo se i mi svojim molitvama Crkvi u svijetu koja je osjetila potrebu da ovaj dan označi svjetskim danom za zvanja.