Ove godine, 14. travnja, obilježena je 250. obljetnica smrti Georga Fridricha Händela.
Veliki saski glazbenik umro je 14. travnja 1859. godine u Londonu, koji je svojim
djelima dao doprinos povijesti zapadne glazbe. Iako, po rođenju Nijemac, odlučujući
za njegovu glazbenu formaciju bio je trogodišnji boravak u Rimu, gdje je imao prilike
direktno kontaktirati s glazbenicima veličine kao što su Arcangelo Corelli ili Alessandro
Scarlatti, te usvojiti na neki način talijanski stil i u kasnijim godinama biti prozvan
'skladateljem talijanske glazbe'. Došavši u London, zemlju koja je ostala lišena glazbenika
veoma vrijednih poslije smrti Henrya Purcella, stekavši velik ugled kao operista,
ostavivši neke od najljepših kazališnih primjera u glazbi baroka, preko poznatih kompozicija
komorne glazbe, orkestralne i oratorija, a puno mu je pomoglo to da se služio osobnim
materijalima ili uzetim od drugih autora dok je još boravio u Rimu. S drugim velikanom
svoga doba, s kojim se nikada nije uspio susresti, Johannom Sebastianom Bachom, dijeli
preko zemlje porijekla i godine rođenja također i sudbinu proživjevši jedan dio svog
života u sljepoći. Händel nije nikada dostigao slavu koju je imao Johann Sebastian
Bach, ali je skladao mnoga poznata glazbena djela i može se svrstati njemu uz bok. U
Izraelu «postoji općenito rašireno nepoznavanje katolicizma s njegovim korjenitim
promjenama u Crkvi prema židovstvu i posebno Židovima». Ovo čini još više važnom ulogu
medija u praćenju slijedećeg posjeta Benedikta XVI. Svetoj zemlji. To je potvrdio,
u jednom intervjuu agenciji Cns prof. Daniel Rossing, direktor Centra za židovsko-kršćanske
odnose u Jeruzalemu. Problem je – kaže znanstvenik – «što se kršćanstvo ne poučava
u školama». Ako se nešto uči «to je o križarskim ratovima i inkviziciji, ne poučava
se ništa o religijama». Sličan dijagnoza dolazi od rabina Ron Kronicha, zamjenika
direktora Vijeća za međureligijske odnose Izraela (ICCI), tijela koje se zalaže za
promidžbu uzajamnog upoznavanja vjernika triju monoteističkih religija: «Mladići koji
izlaze iz gimnazije ne znaju baš ništa o Drugom vatikanskom koncilu. Nisam nikada
od nekoga čuo da je bilo tko preuzeo na sebe brigu poučavati Židove o onome što se
dogodilo s kršćanima poslije Koncila», rekao je rabin za agenciju Cns. Prema mišljenju
prof. Rossinga ovo neznanje, prošireno je također i u arapsko-muslimanskoj zajednici,
što objašnjava držanje novih generacija prema kršćanskoj religiji. Iz jednogoga nedavnog
istraživanja, koje je osuđeno od ovoga Centra u suradnji s jeruzalemskim institutom
za istraživanje Izraela, proizlazi da su prema kršćanstvu najmanje tolerantni upravo
najmlađi. To je rezultat koji – kako objašnjava znanstvenik – ne treba iznenaditi:
«Osobe koje imaju između 18 i 20 godina su proizvod postojećeg odgojnog sustava. Oni
nemaju nikakvog kontakta s kršćanskim svijetom, dok su zrelije osobe imale takva iskustva».
Prema Rossingu, nedostatak poznavanja temelja kršćanstva i kršćanske kulture ometa
Izraelce kako bi imali jedan cjelovit pogled na svjetsku povijest. U tom smislu –
ističe – uloga medija za vrijeme slijedećeg posjeta Benedikta XVI. bit će odlučujuća.
Upravo kako bi pripremio medije za ovaj događaj Centar za židovsko-kršćanske odnose
u Jeruzalemu organizirao je simpozij koji će se održati nekoliko dana prije Papina
dolaska.