Papa posjetio Aquilu

Sveti je Otac prije podne posjetio pokrajinu Abruzzo koju je 6. travnja pogodio snažan potres. Papa je automobilom oko 10 sati i 30 minuta stigao u gradić Onna, zbog vremenskih neprilika nije mogao letjeti helikopterom. Sveti se Otac veoma dirnut susreo s nastradalim stanovništvom u šatorskome naselju rekavši da je osobno došao u njihovu prelijepu i ranjenu zemlju, koja proživljava dane velikoga bola i neizvjesnosti, da im izravno očituje svoju srdačnu bliskost. Bio sam uz vas od prvoga trenutka, od 6. travnja čim sam primio vijest o snažnome potresu, koji je prouzročio gotovo 300 žrtava, brojne ranjene i ogromne materijalne štete vašim kućama. Pomno sam pratio vijesti s vama dijeleći vaše strahove i vaše suze za preminule, zajedno s vašim brigama za sve što ste izgubili u tren oka. Sada sam među vama, rado bih vas zagrlio jedno po jedno. Sa mnom je ovdje cijela Crkva, s vašim patnjama, sudjeluje u vašem bolu zbog gubitka rodbine i prijatelja, željna da vam pomogne obnoviti kuće, crkve, porušena i teško nastradala poduzeća. Divio sam se vašem dostojanstvu i vjeri u sučeljavanju s teškom kušnjom, očitujući veliku volju da ne podlegnete u nevoljama. Ovo nije prvi potres koji pogađa vaš kraj, a sada, kao i u prošlosti, niste se predali; niste se obeshrabrili. U vama je snaga duha koja potiče nadu. Što se toga tiče, rječita je poslovica vaših predaka: Ima još puna dana iza Gran Sassa (Velike stijene) – kazao je Benedikt XVI.
Dolazeći ovdje u gradić Onna, u kojem je naviše poginulo ljudi, nadlijećući dolinu helikopterom, mogao sam se uvjeriti u visinu šteta prouzročenih potresom. Da je moguće, posjetio bih svako mjesto i svaku četvrt, zavirio u sva šatorska naselja i susreo se sa svima. Posvema sam svjestan da život izvan kuće, u automobilima i u šatorima, unatoč solidarnosti očitovanoj sa svih strana, još više oteščavaju hladnoća i kiša. Razmišljam o brojnim mladima koji se iznenada moraju nositi s krutom stvarnošću, o mladima koji su morali prekinuti školski život, o starijim osobama kojima su uskraćeni njihovi običaji. Moglo bi se reći, dragi prijatelji, da se osjećate, na neki način, kao učenici na putu u Emaus, o čemu govori evanđelist Luka. Nakon tragičnoga događaja križa, zbog Isusova „svršetka“; žalosni su se vraćali kući, ali, na putu im se približio On i zadjenuo je s njima razgovor. Premda ga pogledom nisu prepoznali, ipak im se nešto probudilo u srcu: u njima riječi toga „Stranca“ zapališe žar i pouzdanje, ugašeno iskustvom Kalvarije. Eto, dragi prijatelji, moja nazočnost među vama želi biti opipljivi znak činjenice da je raspeti Gospodin uskrsnuo i da vas ne napušta; on sluša vaša pitanja o budućnosti, nije gluh na brižni vapaj brojnih obitelji koje su izgubile sve: kuće, ušteđevinu, posao, a katkada i ljudske živote. Zasigurno se Njegov stvarni odgovor očituje kroz našu solidarnost, koja ne smije prestati s izvanrednim početnim stanjem, nego mora postati čvrst i trajan projekt. Potičem sve, ustanove i poduzeća, da ovaj grad i kraj obnove. Papa je danas ovdje među vama da vam kaže utješnu riječ o vašim preminulima: oni su živi u Bogu, a od vas čekaju svjedočanstvo hrabrosti i nade. Čekaju da vide obnovu ove zemlje, koja se ponovno mora uresiti kućama i crkvama, lijepim i čvrstim. U njihovo ime moramo ponovno zaživjeti utječući se onome što ne umire i što potres nije porušio, a to je ljubav. Ljubav je i iza gaza ovoga našega zemaljskoga života, jer Ljubav je pravi Bog. Tko u Bogu ljubi pobjeđuje smrt, i zna da ne gubi one koje je volio – ustvrdio je Benedikt XVI. završavajući nagovor molitvom za preminule u potresu:
Gospodine, povjeravamo ti ove svoje drage, znajući da svojim vjernicima ne oduzimaš nego preobražavaš život; istoga trenutka kada se uništava prebivalište našega zemaljskoga izgnanstva brineš se da od njega pripraviš vječno i besmrtno u Raju. Oče Sveti, Gospodaru neba i zemlje, poslušaj krik boli i nade, koji se uzdiže iz ove zajednice, teško nastradale u potresu! To je tihi vapaj krvi majki, očeva, mladih i malenih nevinih koji uzlazi iz ove zemlje. Otrgnuti su od ljubavi svojih dragih, sve ih primi u svoj mir, Gospodine, Bože s nama, Ljubavi kadra darovati život bez kraja. Mi Te trebamo, trebamo tvoju snagu, jer se osjećamo malenima i slabima pred smrću; Molimo te, priteci nam u pomoć, jer nas jedino ona može podignuti i navesti da zajedno, pouzdano se držeći za ruke, ponovno krenemo na putu života. To te molimo po Isusu Kristu, našem Spasitelju, u kojemu blista nada blaženoga uskrsnuća. Amen!
Nakon što je pohodio mjesto Onna, Papa je pošao u Baziliku Santa Maria di Collemaggio u L'Aquili, gdje je izrazio poštovanje pred urnom Celestina V., te kao znak duhovnoga sudjelovanja u patnjama te talijanske pokrajine, na nju položio Sveti Palij koji mu je predan prvoga dana njegova papinstva. Nakon toga se ispred ruševina Studentskoga doma susreo s nekolicinom mladih, a potom u krugu Škole Financijske policije u mjestu Coppito, s narodom i osobljem zaduženim za pružanje pomoći.
U srcu nosim sve žrtve ove katastrofe: djecu, mlade, odrasle, starije osobe, kako one koji su ovdje rođeni, tako i one iz drugih krajeva Italije, pa i drugih zemalja – naglasio je Sveti Otac obraćajući se nazočnima, te dodao kako je pohodivši Baziliku Svete Marije di Collemaggio, rukom dotaknuo ranjeno srce ovoga grada. Osim toga, za Papu je posebno dirljiva bila molitva ispred Studentskoga doma, gdje je potres prekinuo brojne mlade živote, a prolazeći gradom, još je bolje shvatio - kako je rekao – koliko su teške posljedice potresa. Napomenuvši potom kako je ovaj njegov posjet znak njegove blizine i bratske solidarnosti cijele Crkve sa svakim od njih, Sveti je Otac naglasio da kao kršćanska zajednica činimo samo jedno duhovno tijelo; a ako jedan njegov dio trpi, s njime trpe i svi ostali dijelovi; i ako se jedan dio nastoji podići, svi drugi dijelovi sudjeluju u njegovim naporima – istaknuo je Sveti Otac te dodao kako su izrazi solidarnosti stigli sa svih krajeva svijeta, među kojima i od brojnih visokih predstavnika pravoslavnih Crkvi koji su zajamčili svoju molitvu i duhovnu blizinu, te poslali i financijsku pomoć.
Istaknuvši nadalje vrednotu i važnost solidarnosti koja, iako se – kako je rekao – očituje posebice u kriznim trenutcima, ona je poput vatre skrivene ispod pepela, Papa je istaknuo da je solidarnost veliki uljudbeni i kršćanski osjećaj kojim se mjeri zrelost jednoga društva. Solidarnost se očituje u pružanju pomoći, ali ona nije samo djelotvorni organizacijski sustav, ona posjeduje dušu i zanos koji proizlazi upravo iz velike građanske i kršćanske povijesti našega naroda, bilo da je riječ o institucijama, ili o dragovoljstvu. Ovaj tragični potres poziva građansko društvo i Crkvu na ozbiljno razmišljanje – primijetio je nadalje Sveti Otac. Kao kršćani moramo se pitati: Što nam Gospodin želi reći ovim tužnim događajem? Proveli smo Uskrs suočavajući se s ovom boli, pitajući Riječ Božju, i primajući od Gospodinova pribijanja na križ i njegova uskrsnuća novo svjetlo. Spomenuli smo se Kristove smrti i uskrsnuća imajući u mislima i u srcu vašu bol, i moleći se da kod ljudi koje je pogodila ova nesreća ne ponestane pouzdanja u Boga i nade. Ali i kao građanska zajednica, potrebno je ozbiljno preispitati savjest, kako ne bi nikada oslabila razina odgovornosti. Pod tim uvjetom grad L'Aquila, iako ranjen, moći će ponovno poletjeti – naglasio je Sveti Otac te na koncu sva pogođena mjesta povjerio majčinskoj i nebeskoj zaštiti Gospe od Križa.