Godina dana od Papina govora u UN-u

Stalna promatračka misija Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda simpozijem je 16. travnja obilježila prvu obljetnicu govora koji je Benedikt XVI. 18. travnja prošle godine, tijekom apostolskoga putovanja u Sjedinjene Američke Države, izgovorio pred skupštinom Ujedinjenih naroda. Na prigodnom susretu u Staklenoj palači sudjelovali su ugledni članovi diplomacije, akademskog i crkvenoga svijeta. Uvodno predavanje održala je profesorica Mary Ann Glendon, bivša američka veleposlanica pri Svetoj Stolici.
Papa je tada govorio o poštovanju neotuđivoga dostojanstva svake osobe, to jest „vrhuncu Božjega stvoriteljskoga nauma o svijetu i povijesti“. A to je, sa željenim mirom i pravdom, suradnjom i supsidijarnošću bio jedan od glavnih ustanovljujućih načela Organizacije ujedinjenih naroda - ustrajno je naglašavao Sveti Otac. Papa je rekao kako je njegova nazočnost u Staklenoj Palači „znak poštovanja“ prema Organizaciji ustanovljenoj 1945. godine, čija je Opća povelja omogućila raznim kulturama, pravnim sustavima i raznim državnim uređenjima da prihvate srž temeljnih vrednota i, dakle, prava. A ipak se svijet puno promijenio u 60 godina. U svijetu podnosimo – kako je rekao – očiti paradoks krize višestranog konsenzusa zbog njegove podložnosti odlukama nekolicine, premda svjetski problemi zahtijevaju zajedničko djelovanje međunarodne zajednice; potrebno je stoga udvostručiti napore pred pritiscima da se ponovno tumače temelji Povelje radi lakšega odstupanja od zaštite ljudskoga dostojanstva zbog uglavnom pojedinačnih interesa.
Prvenstvena je dužnost svake države zaštiti vlastito stanovništvo od teških i trajnih kršenja ljudskih prava, također i od posljedica humanitarnih kriza, prirodnih i posljedica ljudskoga djelovanja. Ako države nisu u stanju jamčiti takvu zaštitu, međunarodna zajednica mora intervenirati s pravnim sredstvima koja predviđa Povelja Ujedinjenih naroda kao i drugim međunarodnim instrumentima – ustvrdio je Sveti Otac pred skupštinom Ujedinjenih naroda. Papa je osudio obezvrjeđivanje naravnih prava, što je posljedica „relativističkoga shvaćanja“, zbog kojeg izvjesna politika, kulturni i socijalni kontekst tumače ta prava uzimajući u obzir probitačnost udaljenju od ideje općega dobra. Život svake zajednice jasno očituje kako su poštovanje prava i posljedičnih jamstava mjere općega dobra koje služe za vrjednovanje odnosa između pravde i nepravde, razvoja i siromaštva, sigurnosti i sukoba. Promidžba je ljudskih prava najučinkovitija strategija za iskorjenjivanje nejednakosti između država i društvenih skupina, kao i za povećanje sigurnosti – ustvrdio je Benedikt XVI.
Prava dakle moraju imati dušu. Ako ih se jednostavno predlaže u terminima zakonitosti – ustvrdio je Benedikt XVI. – mogu postati slaba. Također i „nova prava“ koja se pomaljaju na pozornici današnjice moraju imati „okosnicu“ solidarnosti. To biva lakše – dodao je Papa – kada je transcendentnost objektivna životna a ne subjektivna vrednota. Vjerska dimenzija potiče veću osjetljivost prema vrednotama pravde i mira. Stoga Ujedinjeni narodi moraju pojačati obranu vjerske slobode. Neshvatljivo je da vjernici moraju zatirati jedan dio samih sebe – svoju vjeru – ako žele biti aktivni građani; nikada se ne smije nijekati Bog radi uživanja vlastitih prava (...) Ne može se potpuno jamstvo vjerske slobode ograničavati na vršenje bogoštovlja; naprotiv, mora se s dužnim poštovanjem voditi računa o javnoj dimenziji religije i o mogućnosti vjernika da daju svoj udio u izgradnji društvenoga poretka – upozorio je Papa. Papa je tada zaključio govor jamčeći da će s dosljednošću Sveta Stolica pružiti svoj prinos u etičkim i moralnim okvirima, kao i slobodnim djelovanjem vjernika. Ujedinjeni narodi – zaključio je Benedikt XVI. – ostaju povlašteno mjesto u kojem se Crkva zauzima donijeti vlastito iskustvo „u čovječnosti“, tijekom stoljeća stečeno među narodima svih rasa i kultura, i staviti ga na raspolaganje svim članovima međunarodne zajednice.