Papi čestitao rođendan i talijanski predsjednik Giorgio Napolitano

Sveti je Otac jučer u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu proslavio 82. rođendan. Između ostalih Papi je čestitao i talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, a u čestitci je istaknuo „osobno Papino sudjelovanje u žalosti obitelji pogođenih potresom u pokrajini Abruzzo. Vaše je suosjećanje – napisao je predsjednik Napolitano – obodrilo cijelu nacionalnu zajednicu i ohrabrilo nas da spokojno prihvatimo vazmenu poruku nade. Taj nas isti osjećaj – stoji u predsjednikovoj čestitci – mora nadahnjivati i u širem kontekstu krize koja je zahvatila svjetsku ekonomiju.
U prigodi 82. Papina rođendana donosimo neke njegove autobiografske misli. Papa je zaljubljen u Boga i Crkvu, pastir u službi istine: od samoga djetinjstva prijateljstvo s Isusom dičilo je život Josepha Ratzingera, to je sam posvjedočio u prigodi 80. rođendana. Kristovo prijateljstvo je prijateljstvo onoga koji čini da praštamo, koji je nama oprostio, koji nas neprestano podiže iz naše slabosti i tako nas odgaja, čini svjesnima obveze nutarnje ljubavi, obveze da odgovorno odgovorimo na njegovo povjerenje – kazao je Benedikt XVI. u homiliji na trgu svetoga Petra 15. travnja 2007. godine.
Papa je rođen 16. travnja 1927. godine, bila je Velika subota. Kršten je isti dan, tako je njegovo rođenje – kako je rekao – bilo u znaku Uskrsa; isti je dan postao član vlastite obitelji i velike Božje obitelji. Zahvaljujem Bogu jer sam mogao iskusiti to što znači obitelj; mogao sam iskusiti što znači očinstvo, tako sam riječ o Bogu Ocu mogao iznutra shvatiti; na temelju ljudskoga iskustva otvorio mi se pristup velikome i dobrostivome Ocu koji je na nebesima – ustvrdio je Sveti Otac u istoj homiliji i dodao: Na svetkovinu svetih Petra i Pavla 1951. godine – bilo nas je više od četrdeset – našli smo se u katedrali u Freisingu, prostrti na podu, nad nama su zazivani svi sveti, a mene mučila svijest o mojoj bijedi pred tom velikom zadaćom. Utješna je bila činjenica zazivanja zaštite Božjih svetaca, živih i mrtvih. Znao sam da neću biti sam – rekao je tada Benedikt XVI.
Sveti je Otac o svome svećeničkome pozivu opširno govorio 6. travnja 2006. godine na susretu s mladima rimske biskupije. Podsjetio je na težak kontekst u kojem je rastao u nacističkoj Njemačkoj koja se željela otarasiti svećenika. Upravo je tada shvatio koliko su potrebni svećenici koji će neustrašivo naviještati evanđelje. U takvoj situaciji, svećenički je poziv gotovo naravno rastao sa mnom i bez velikih događaja obraćenja. Osim toga, na tom su mi putu pomogle dvije stvari: već kao dijete, zahvaljujući roditeljima i župniku, otkrio sam ljepotu liturgije i sve sam ju više volio, jer sam osjećao da nam se u njoj pokazuje Božja ljepota i da nam se otvara pred nebom – kazao je Papa i dodao kako je istovremeno rasla ljubav prema teologiji, velikoj avanturi dijaloga s Bogom. Ipak, povjerio je Papa, prve godine svećeništva nisu bile bez teškoća, koje je uvijek nadvladao posvema se povjeravajući Kristu. Znao sam da nije dosta voljeti teologiju da budem dobar svećenik, treba uvijek biti raspoložen za mlade, stare, bolesne i siromašne; treba biti jednostavan s jednostavnima – zaključio je Benedikt XVI.