U ovim uskrsnim danima, kršćani žive radost uskrsnuća Gospodinova. I posvuda odiše
jedna klima mirnoće, polazeći od same obitelji. Postoje također oni koji ne mogu uživati
ovu mirnu atmosferu, oni su zatvorenici, osobe u zatvoru, kao što je ovaj rimski Regina
Coeli. Osvrnuvši se na život u zatvoru, zatvorski kapelan Vittorio Trania rekao je
kako su zatvorenici imali prigodu ispovjediti se i razgovarati sa svećenicima koji
su pohodili zatvor, a na upit o rodbini zatvorenika rekao je da je za njih dvostruko
teže, jer zamišljam majku, ženu koja u kući ima djecu bez oca. Posebno je teško, dodao
je, kada se tvoja draga osoba nalazi sam u situaciji ograničene slobode, a na upit
kako zatvorenicima vratiti nadu rekao je kako ih podsjeti na Gospodinovu žrtvu, da
nas ljubi; on nam je objavio svoga Oca, donio je poruku posebno važnu za one koji
se nalaze u sličnim životnim situacijama – istaknuo je kapelan. Na upit novinarke
da se nakon tolikih godina na službi zatvorskog kapelana prisjeti nekog posebnog događaja
koji mu je ostao u srcu otac Vittorio je ispričao slijedeće. Sjećam se primjera mladića
koji je ukrao jednoj gospođi zlatninu i uvečer ova gospođa, koja je bila uključena
u jedan molitveni pokret, dok je molila zajedno sa svojim mužem rekla mu je: «Da je
ovaj mladić, koji je to ukrao, u toj situaciji tražio od nas pomoć, zato što se nalazio
u bezizlaznoj situaciji?» I tako su tom mladiću poslali pismo, kada se nalazio u zatvoru
Regina Coeli, da vide što će se dogoditi. U početku, mladić je govorio «ovi su ludi».
Oni su mu napisali: «Mi smo te upoznali u ovim pogrešnoj situaciji, želimo te ljubiti,
biti ti blizu, želimo ti pomoći». Ovo iskreno pismo i puno ljubavi promijenilo je
život ovoga mladića. Sada je otac jedne divne obitelji. Govorim uvijek kako snaga
ljubavi i u ovim situacijama pobjeđuje, zato se u svijetu događa najviše zla tamo
gdje manjka ljubavi. Na kraju razgovora novinarka je zamolila kapelana da uputi čestitku
svim zatvorenicima u zatvoru Regina Coeli, a on je poručio svima da nikada ne izgube
nadu, zato što Gospodin ostaje uvijek blizu, a osobito kada se život čini kao teško
uspinjanje. A za njih je iskustvo zatvora jedno jako teško uspinjanje zaključio je
na kraju ovaj razgovor otac Trani, zatvorski kapelan.