Sa svojom smrću Krist je dao smisao našim patnjama
Sa svojom smrću, Krist je dao smisao našim patnjama.. Grijeh je, odnosno neprihvaćanje
Boga, glavni uzrok ljudske nesreće, a ne Bog kako to prikazuje moderni ateizam – kazao
je otac Raniero Cantalamessa, propovjednika Papinskoga doma, u propovijedi na Veliki
petak u bazilici svetoga Petra tijekom obreda Muke Gospodnje. Život bez Boga je
kao dan koja završava u noći, s Bogom je kao noć koja završava u danu, kao dan bez
zalaska sunca – istaknuo je otac Cantalamessa u propovijedi govoreći o svjedočanstvu
svetoga Pavla, koji nudi odgovore na izazove vjere prouzročene modernom borbom ateističkih
skupina, ako što su krilatice po gradskim autobusima u talijanskim i drugim gradovima
u „kršćanskoj“ Europi: „Bog vjerojatno ne postoji, prestani se dakle mučiti i uživaj
u životu!“. Kako može uživati u životu onaj tko je pretrpio veliku nepravdu? – zapitao
je otac Cantalamessa. U pozadini spomenutih krilatica stoji poruka da vjera u Boga
priječi uživanje u životu, da je ona neprijateljica radosti. Bez vjere bi bilo više
radosti u svijetu? To viđenje ima duboke korijene i jako ih je teško iščupati, a ono
smatra da je patnja potrebna radi ispaštanja grijeha. Ono je u modernom dobu prouzročilo
– primijetio je otac Cantalamessa – odbacivanje svake zamisli o žrtvi prikazanoj Bogu,
a i same ideje o Bogu. Riječ je o dvosmislenosti koju nam sveti Pavao pomaže otkriti
kada tvrdi da čovjek ne utječe na Boga, nego Bog čini da čovjek odustane od svoga
neprijateljstva prema Bogu i prema bližnjemu. Spasenje ne započinje na ljudsko traženje
pomirbe, nego s Božjim traženjem: „Prepustite se pomiriti s Bogom“- ustvrdio je propovjednik. Prema
apostolu naroda grijeh je, to jest odbacivanje Boga, glavni uzrok nesreće, a ne Bog.
Grijeh je u pozadini ekonomske krize, iza propusta onih koji su gradili potresom porušene
zgrade u pokrajini Abruzzo. Zašto su brojne obitelji svedene na prosjački štap, a
zašto brojni radnici ostaju bez posla, ako ne zbog neutažive žeđi za profitom nekih
pojedinaca? Zašto su se u potresu srušile brojne zgrade, nedavno podignute? Što je
navelo da se umjesto cementa stavlja pijesak? – zapitao je otac Cantalamessa. Krist
je umirući pobijedio grijeh, dao je smisao našoj patnji koja ne ovisi o ničijem grijehu.
Patnja je, naročito nevinih – naglasio je – tajna koja bez vjere u Boga postaje neizmjerno
apsurdnija. Ateizam je raskoš – istaknuo je – koji si mogu priuštiti jedino oni koji
su povlašteni u životu, oni koji su već imali sve. Svojom smrću Krist je preokrenuo
odnos između užitka i boli, odabirući ne užitak koji svršava u boli, poput onoga tko
traži sreću u drogi, u zloporabi spolnosti, u ubilačkom nasilju, nego patnju koja
donosi život i radost. Mladi bi morali upoznati ovu revoluciju, upravo oni jer ih
đavao napastuje da Boga smatraju neprijateljem radosti, da će se, ako vjeruju u Boga
morati, morati odreći radosti. Krist je preokrenuo, učinio je revoluciju. Na ovome
svijetu, posljednju riječ ima radost a ne patnja, radost koja će vječno trajati. Znamo
da Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih, više ne umire: smrt nad njim više ne gospodari,
a neće gospodariti ni nad nama – zaključio je otac Cantalamessa i ponovio da Krist
nije došao propovijedati pomirenje s patnjom nego je došao dati joj smisao, navijestiti
njezin kraj i pobjedu nad njom. Upravo život svetoga Pavla poučava da je Bog kadar,
pomoću iskustva Kristova križa, svoje najoštrije poricatelje preobraziti u svoje najstrastvenije
apostole.