I u Bosni i Hercegovini ljudi su pratili i prate izvanredno teške posljedice zemljotresa
koji je pogodio talijanski grad Aquilu i pokrajinu Abruzzo te mole za sve žrtve potresa.
Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup
metropolit vrhbosanski, uputio je predsjedniku Talijanske biskupske konferencije kardinalu
Angelu Bagnascu, a preko njega i nadbiskupu Aquile mons. Giuseppeu Molinariju izraze
sućuti svih biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika u Bosni i Hercegovini
za sve žrtve potresa. „Uzdižemo svoje molitve nebeskom Ocu da u svoje kraljevstvo
primi sve poginule te dadne snagu i hrabrost članovima njihovih obitelji da im vjera
u Boga i solidarnost braće i sestara iz cijelog svijeta bude izvor nade u njihovoj
boli. Razmatrajući muku Gospodina našega Isusa Krista tijekom Velikog tjedna, molimo
da sve osobe, koje nose posljedice potresa, ujedine svoje patnje s mukom Kristovom“,
stoji u pismu sućuti kardinala Puljića. Pobožnost Križnoga puta na brdu Hum iznad
Mostara, s kojom se započelo Jubilarne 2000. godine, jedan je od posebno lijepih duhovnih
događanja u gradu na Neretvi. I ove godine okupile su se tisuće katolika ovoga grada
i okolice na čelu sa svojim Biskupom i svećenicima da, hodeći od postaje do postaje,
sve svoje patnje ujedine s patnjama Krista raspetoga te mole za sebe i sve svoje,
ali i za svoj grad, svoj zavičaj, svoj narod i sve ljude. Mnogi od njih krenuli su
pješice iz grada, a drugi su se pridružili kod prve postaje Križnog puta da bi se
na kraju okupili pored Jubilarnog križa. O Kristovoj patnji biskup mostarsko-duvanjski
i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić razmišlja i u svojoj
Uskrsnoj poruci. „Svojom slobodnom voljom i ljubavlju Isus je prihvatio križni put,
koji nije trajao samo onoga Velikog petka, od Gabate do Golgote, nego ga je slijedio
cijeloga života: od Betlehema, preko Egipta i Nazareta do Kalvarije. On nas je, prolijevajući
svoju krv, otrgnuo iz ropstva grijeha i đavla i zaslužio nam vječni život. Time nam
nije dao samo primjer da idemo njegovim stopama, nego nam je otvorio novi put i daje
nam snagu da ga slijedimo, tako da nam i život i patnja zadobiju novi smisao, koji
sam on daje“, poručio je biskup Perić. Banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica
u svojoj Uskrsnoj poruci podsjeća da bez uskrsnuća Kristova nema spasenja ni čovjeka
ni ljudskog roda, nema oproštenja grijeha, nema nade. „Mi želimo i trebamo živoga,
a ne mrtvoga Isusa…U Kristovu uskrsnuću Bog je potvrdio istinitost svega onoga što
je Krist naučavao i činio, a time nas obvezao da to prihvatimo kao svoj životni pravac
i program. Bog je nama Kristovim uskrsnućem jasno dao do znanja: on nije od nas daleko,
nego je on naš trpeći subrat i prvi od vječno živih, prvi posjednik vječnog života…Na
temelju svoje vjere u uskrsloga Krista, živoga i vječnoga Boga, svoga Spasitelja,
pozvani smo, pa i zaduženi u jasnom svjetlu Božje istine promatrati i svoj osobni
život na zemlji kao i svoju smrt, ali i život i smrt svojih bližnjih. Slavljenje Kristova
uskrsnuća potiče nas da se trgnemo iz svoje možebitne duhovne pospanosti, svoje apatije
i beznađa ili svoje zatrpanosti mnogobrojnim i raznovrsnim događanjima i ponudama
našeg svakodnevnog životnog ambijenta. Ne dajmo se zavesti od raznih lažnih i kratkoročnih
ponuda i ponuđivača kad je u pitanju naša vremenita ali i vječna sreća“, poručio je
biskup Komarica pozivajući sve vjernike da se u životu trude stajati u službi Kristove
Radosne vijesti, a to znači u službi istinskog života, slobode i radosti, ljubavi,
milosrđa, svetosti i mira. Ovaj poziv vrijedi i za sve mlade Hrvate katolike koji
će se 9. svibnja okupiti pored franjevačkog samostana u Livnu te sutradan u župama
livanjskog kraja i okolice te na osobit način u banjolučkoj katedrali na Misi o blagdanu
blaženog Ivana Merza. Sve članove Organizacijskog odbora na čelu s biskupom Komaricom
raduje činjenica da se već do sada prijavilo preko sedam tisuća mladih od kojih se
samo iz Hrvatske prijavilo više od 3.500 te će imati prigodu upoznati se s onim što
i kako žive njihovi vršnjaci i drugi ljudi u Bosni i Hercegovini. „Stalo mi je da
mladi iz drugih naših biskupija i iz hrvatskih biskupija malo upoznaju ovaj dio hrvatske
populacije. Katolička Crkva ima ovdje duboke korijene i dobro je da mladi Hrvati katolici
upoznaju i ovaj dio ne samo Banjalučke biskupije i BiH, nego ovaj dio gdje je hrvatski
narod od davnina svoj na svome. Imamo također nemali broj mladih čiji su roditelji
rodom iz livanjskoga, duvanjskog i kupreškoga kraja koji će pogotovo iz područja Hrvatske
sigurno doći ovamo u rodni kraj svojih roditelja odnosno svojih predaka. To će poslužiti
malo jačem spajanju naših dijelova gdje su katolici Hrvati kroz tolika duga stoljeća
nazočni. Činjenica je da se mi Hrvati katolici, pripadnici istoga naroda i iste Crkve,
premalo međusobno poznajemo i to ne bi trebao biti slučaj s našim mladima i zato su
ovi susreti vrlo korisni, kako odlazak mladih katolika Hrvata iz BiH na susrete hrvatske
katoličke mladeži u hrvatskim biskupijama tako i obratno. Radostan sam i to želim
odmah naglasiti da je reakcija Hrvata katolika biskupija s područja Republike Hrvatske
više nego zadovoljavajuća i veća nego smo se mi usudili očekivati što je vrlo dobar
znak međusobnog našeg povezivanja“, kazao je biskup Komarica.