Napuljski nadbiskup, kardinal Crescenzio Sepe će godišnju plaću i dio vlastite ušteđevine
staviti kao početni kapital biskupijske banke koja će potrebitim osobama dijeliti
male zajmove. Kardinal je najavio inicijativu u pastoralnome pismu naslovljenom „Gdje
možemo kupiti kruh?“, predstavljenom u srijedu u Napulju, pojašnjavajući kako je pothvat
odgovor na krizu, odnosno odgovor na potrebe „nezaposlenih mladih kao i onih koji
su ili će izgubiti posao.“ Krist se danas želi služiti našim rukama u lomljenju kruha
sudjelovanja, bratstva i milosrđa – piše kardinal pozivajući sve koji mogu da financiraju
pothvat. Kardinal je pojasnio da će mikrokredit biti sredstvo kako bi do izražaja
došla kreativnost i darovitost ljudi, a ujedno znači „imati hrabrosti vjerovati u
čovjeka i okladu o mogućnosti umnažanja kruha i riba“. Pismo je naslovljeno Isusovim
upitom: „Gdje možemo kupiti kruha da jedu ovi ljudi?“ Kardinal ističe kako i u ovo
vrijeme krize „imamo ispred gladno mnoštvo koje, poput ovaca bez pastira, traži kuha“.
Pružiti prigodu onima koji traže kruha jedini je način kako se kao kršćani sučeliti
s nezaposlenošću i novim siromaštvima, pridonoseći obnovi društvenoga tkiva u trenutku
kada ekonomija ne uspijeva ponuditi zadovoljavajuća rješenja – ustvrdio je kardinal
i dodao kako je inicijativa u kontinuitetu s onim što su ustvrdili talijanski biskupi
kada su potaknuli na 'križarski rat ljubavi i potpore', stvarajući fond solidarnosti
za nezaposlene. U pastoralnome pismu kardinal opisuje sadašnju krizu tvrdeći „kako
smo opazili da smo izgradili društvo na pijesku umjesto na hridi, a , oslanjajući
se na čistu ekonomsku računicu, izgradili smo po stoti put babilonski toranj. Vjerovali
smo da globalizacija tržišta donosi blagostanje za sve, a naprotiv globalizirali smo
siromaštvo. A sada u sumraku noći svi smo u istoj barci te kao učenici, dok ih je
Učitelj poticao da se čuvaju farizejskoga kvasca, ništa drugo ne znamo reći nego „Nemamo
kruha“ – zaključio je kardinal Sepe. I milanski nadbiskup, kardinal Dionigi Tettamanzi,
tvrdi kako se osjeća potaknut patnjom koju je prouzročila kriza, poglavito među siromašnima,
te ističe da se Crkva, kao uvijek, osjeća „čvrsto zauzeta u nastalome stanju, jer
ga smatra svojom misijom, svojom službom, kao provjeru svoje vjernosti Kristu da zaista
bude 'Crkva siromašnih.