Pod pokroviteljstvom Katoličkoga sveučilišta u Milanu prošlih je dana održan znanstveni
skup o kardinalu Johnu Henryu Newmanu, izvrsnome teologu koji je iz Anglikanske crkve
prešao na katolicizam. Skup se u prigodi 130. obljetnice Newmanova uvrštenja u kardinalski
zbor održao na temu „John Henry Newman danas: logos i dijalog.“ Znanstvenici iz cijele
Europe raspravljali su o prinosu kardinala Newmanu središnjoj temi pontifikata Benedikta
XVI., to jest odnosu između vjere i razuma. Razum je prema kardinalu Newmanu utjelovljen
u život, osnažen vjerom, dakle kadar je pokrenuti dijalog između različitih ljudi.
Teolog Jan Ker, iz Oxforda, govori je o savjesti koja je kod Newmana nenadmašiva,
ali je ovisna o izvanjskome autoritetu, u suprotnome postaje samo „pravo volje“. Te
činjenice svjedoče suvremenost kardinalove misli, smatra otac Hermann Geissler, ravnatelj
Međunarodnoga centra „Newman i prijatelji“. Nepobitna je činjenica da je Newman bio
tražitelj istine. Još više, čini mi se da je bio veliki primjer modernoga odgojitelja.
Uvijek je vrjednovao sve znanosti, sve ljudske sposobnosti, razum ali i osjećaje,
cjelovitoga čovjeka kao i vjeru, znao je spojiti zahtjeve razuma i vjere, a kao katolik
ustanovio je „Dublinsko katoličko sveučilište“ – kazao je otac Geissler i dodao kako
kardinal Ratzinger nije skrivao svoje zanimanje za Newmanovu misao. Papa govori
da su bile, odnosno da ima dvije Newmanove misli koje su ga se dojmile i potom pratile.
Prva je važnost koju Newman pridaje savjesti. Mi smo vjerni Crkvi jer smo vjerni svojoj
savjesti, vjerni smo Božjem pozivu koji slušamo u savjesti i koji nas vodi. Papa je
potom rekao kako ima druga točka koja je bila veoma važna za njega, a to je Newmanova
misao o razvoju doktrine i našega života da se sve više približavamo samome Gospodinu
– rekao je otac Geissler.