Papina poruka za Svjetski dan molitve za zvanja

U poruci za 46. Svjetski dan molitve za duhovna zvanja Sveti Otac je predložio temu za razmišljanje: „Pouzdanje u Božji pothvat i ljudski odgovor“. Papa se u poruci obraća svima: biskupima, svećenicima i svim vjernicima.
U prigodi skoroga Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, koji se obilježava 3. svibnja, na četvrtu uskrsnu nedjelju, pozivam Božji puk da razmišlja o temi: Pouzdanje u Božju inicijativu i ljudski odgovor. U Crkvi odzvanja vječna Isusova pobuda učenicima: Molite Gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju. Molite! Uporni Gospodinov poziv ističe kako molitva za zvanja mora biti neprekidna i puna povjerenja. Jedino ako bude nadahnjivana molitvom, kršćanska će zajednica zaista moći „imati veću vjeru i nadu u Božju inicijativu“ – piše Sveti Otac.
Poziv u svećeništvo i posvećeni život poseban je dar Božji, koji se uključuje u široki projekt ljubavi i spasenja koji Bog ima za svakoga čovjeka i cijelo čovječanstvo. Apostol Pavao, kojega se na poseban način sjećamo u ovoj Pavlovoj godini u prigodi njegova dvije tisućitog rođendana, pišući Efežanima tvrdi: Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu, u njemu nas izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi. U općem pozivu na svetost ističe se posebni Božji zahvat, kojim odbire neke da budu povlašteni službenici i svjedoci. Božanski je učitelj osobno pozvao Apostole „da ga prate, da ih pošalje da propovijedaju, i da imaju vlast izgoniti zle duhove, oni su si potom pridružili druge učenike, vjerne suradnike u misionarskoj službi. I tako su se u Crkvi tijekom stoljeća, odgovarajući na Gospodinov poziv i poslušni Duhu Svetome, čete bezbrojnih svećenika i posvećenih osoba stavile u posvemašnju službu Evanđelja. Zahvaljujemo Gospodinu da i danas nastavlja pozivati djelatnike u svoj vinograd. Iako je istina da se u nekim predjelima zemlje bilježi zabrinjavajući nedostatak svećenika, te da teškoće i smetnje prate Crkvu na njezinu putu, podupire nas neoboriva sigurnost da je na putovima vremena prema konačnome ostvarivanju Kraljevstva čvrsto vodi On, Gospodin, koji slobodno bira i poziva da slijede osobe iz svake kulture i svake dobi, prema nedokučivim nacrtima svoje milosrdne ljubavi – istaknuo je Benedikt XVI.
Naša prva obveza je neprestanom molitvom održavati živim taj poziv božanske inicijative u obiteljima i župama, u pokretima i udrugama zauzetim u apostolatu, u redovničkim zajednicama i u svim očitovanjima dijecezanskoga života. Moramo moliti da cijeli Božji puk raste u pouzdanju u Boga, uvjeren da „gospodar žetve“ ne prestaje zahtijevati da neki svoj život slobodno založe kako bi čvršće surađivali s njim u djelu spasenja. A od pozvanih zahtijeva pozorno slušanje i mudro raspoznavanje, velikodušno i spremno prihvaćanje božanskoga nacrta, ozbiljno produbljivanje vlastitosti svećeničkoga i redovničkoga zvanja kako bi mu odgovorno i uvjereno odgovorili. Katekizam Katoličke crkve shodno podsjeća da slobodna Božja inicijativa zahtijeva slobodan ljudski odgovor. Pozitivan odgovor uvijek pretpostavlja prihvaćanje i dijeljenje plana koji Bog ima za svakoga od nas; odgovor koji prihvaća inicijativu Gospodinove ljubavi a za pozvanoga postaje obvezujući moralni zahtjev, zahvalno štovanje Boga i potpuna suradnja u planu koji On ostvaruje u povijesti – stoji u poruci.
Razmišljajući o euharistijskom otajstvu, koje najbolje očituje dar koji je Otac u osobi svoga jedinorođenoga Sina podario za spas ljudi, te potpunu i poslušnu Kristovu odanost da do dna ispije „kalež“ Božje volje, bolje shvaćamo kako „pouzdanje u Božju inicijativu, oblikuje i daje vrijednost „ljudskome odgovoru“. U Euharistiji, savršeni dar koji ostvaruje projekt ljubavi za otkupljenje svijeta, Isus se slobodno žrtvuje za spas čovječanstva. Crkva je – napisao je moj ljubljeni prethodnik Ivan Pavao II. – od Krista svoga Gospodina primila Euharistiju, ne kao neki dar, premda dragocjen među brojnima, nego prav pravcat dar, jer je darivanje njega samoga, njegove osobe u njegovu svetome čovještvu, također i njegova djela spasenja – podsjetio je papa Benedikt.
Svećenici su određeni vršiti ovo spasonosno otajstvo kroz vjekove, sve do slavnoga Gospodinova povratka, oni baš u euharistijskome Kristu mogu kontemplirati izvrstan obrazac „pozivnoga dijaloga“ između slobodne Očeve inicijative i Kristova odgovora puna pouzdanja. U Euharistijskome slavlju Krist djeluje u onima koje je pozvao da mu budu službenici; podupire ih kako bi se njihov odgovor razvio u dimenziju pouzdanja i zahvalnosti koja razrjeđuje svaki strah, čak i onda kad se iskustvo vlastite slabosti čini jačim, ili postaje oštrijim kontekst nerazumijevanja pa čak i proganjanja. Svijest da smo po ljubavi Kristovoj spašeni, koju svaka sveta misa hrani u vjernicima i svećenicima, ne može a da u njima ne potakne pouzdano predanje Kristu koji je dao život za nas. Vjerovati u Gospodina i prihvatiti njegov dar, potiče nas da mu se s zahvalnim duhom povjerimo pristajući uz njegov spasonosni projekt. Ako se to zbiva, tko je pozvan dragovoljno se prepusta i stavlja u školu božanskoga učitelja; tada započinje plodan dijalog između Boga i čovjeka, otajstveni susret između ljubavi Gospodina koji zove i slobode čovjeka koji ljubavlju odgovara, slušajući u svojoj nutrini Isusove riječi: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane.“
Govoreći o posvećenome životu, Papa je istaknuo kako je ispreplitanje ljubavi između Božje inicijative i ljudskoga odgovora također prisutno, na čudnovat način, u pozivu na posvećeni život. II. vatikanski sabor uči: Evanđeoski savjeti Bogu posvećene čistoće, siromaštva i poslušnosti, budući da su utemeljeni na Gospodinovim riječima i uzoru, a preporučeni od apostola, Otaca, učitelja i crkvenih pastira, dar su Božji, koji je Crkva primila od svoga Gospodina i s njegovom milošću uvijek čuva. Isus je još jednom primjeran uzor posvemašnjega i pouzdanog prihvaćanje volje Očeve, u njega se svaka posvećena osoba mora ugledati. Odgovarajući na Božji poziv, već od prvih stoljeća kršćanstva, mnogi su ljudi i žene napustili obitelj, posjede, materijalna bogatstva i sve ono što je ljudski poželjno, da velikodušno slijede Krista i beskompromisno žive evanđelje, koje je za njih bilo škola radikalne svetosti. Brojni i danas idu tim zahtjevnim putom evanđeoskoga savršenstva. Svjedočanstvo te naše braće i sestara, u samostanima kontemplativnoga života kao i u zavodima i družbama apostolskoga života, podsjeća Božji puk „na otajstvo kraljevstva Božjega koje već djeluje u povijesti, iako svoje puno ostvarenje očekuje u nebesima“ – istaknuo je Papa.
Tko se može smatrati dostojnim pristupiti svećeničkoj službi? Tko može prigrliti posvećeni život računajući samo na ljudske snage? Korisno je još jedno ustvrditi kako se ljudski odgovor na Božji poziv, budući da smo svjesni da Bog pokreće inicijativu i da On upravlja svojim spasonosnim planom, nikada se ne zaodijeva bojažljivim kalkuliranjem lijenoga sluge koji je iz straha zakopao u zemlju povjerene mu talente, nego se očituje u spremnom prihvaćanju Gospodinova poziva, kao što je učinio Petar kada, pouzdajući se u učiteljeve riječi, nije oklijevao ponovno baciti mreže, premda cijelu noć nije ništa ulovio. Ne odričući osobne odgovornosti, slobodan čovjekov odgovor Bogu postaje „suodgovornost, odgovornost u Kristu i s Kristom, po snazi djelovanja njegova Duha Svetoga; postaje zajedništvo s Onim koji nas čini kadrima donijeti obilat plod. Primjeran ljudski odgovor, pun povjerenja u Božju inicijativu jest velikodušni i potpuni Amen –Neka mi bude – Nazaretske Djevice, izgovoren poniznim i odlučnim prihvaćanjem planova Svevišnjega, koje joj je priopćio nebeski poslanik. Njezin spremni DA omogućio joj da postane Majkom Božjom, Majkom našega Spasitelja. Marija, nakon prvoga 'Fiat' – neka mi bude – morala ga je još puno puta ponoviti, sve do trenutka Isusova razapinjanja, kada je „stajala pokraj križa“, kako piše evanđelist Ivan, sudjelujući u strašnoj boli svoga nevinog Sina. A upravo s križa, umirući Isus nam Mariju daje za Majku, kao sinove nas je povjerio njoj; Majku posebno svećenicima i posvećenim osobama. Želio bih njoj povjeriti sve koji osjećaju Božji poziv da krenu na put ministerijalnoga svećeništva ili posvećena života.
Dragi prijatelji, ne budite malodušni u teškoćama i sumnjama; uzdajte se u Boga i vjerno slijedite Isusa i bit ćete svjedoci radosti koja potječe iz čvrstoga zajedništva s njim. Oponašajući Djevicu Mariju, koju naraštaji proglašavaju blaženom jer je povjerovala, trudite se svom duhovnom snagom ostvariti spasonosni plan nebeskoga Oca, gajeći u svom srcu, poput Marije, sposobnost divljenja i štovanja Onoga koji ima vlast činiti „velike stvari“ jer je sveto njegovo ime – stoji u zaključku poruke