Misionar o. Giulio Albanese o radnome dokumentu za II. sinodu za Afriku

Otac Giluio Albanese, misionar kombonijanac, urednik časopisa Papinskih misionarskih djela „Narodi i misije, pratio je Svetoga Oca na putovanju u Afriku i nazočio uručenju predsjednicima afričkih biskupskih konferencija radnoga dokumenta za II. posebnu sinodu za Afriku. Govoreći o dokumentu u razgovoru za našu radio postaju, rekao je kako je riječ o veoma važnom dokumentu koji uspijeva kršćansku duhovnost približiti stvarnim potrebama naroda. To je veoma važno imajući na umu – kako je istaknuo Sveti Otac – da se prave promjene, prije zbivanja i njihova ostvarenja u društvu, moraju ostvariti u kršćanskoj zajednici. Kršćanska zajednica inkulturacijom evanđelja mora biti sol zemlje i svjetlo svijeta – kazao je otac Albanese.
Na primjedbu kako dokument govori o vrlo živoj Crkvi u Africi, rekao je kako crkvenu živost očituje izvanredno svjedočenje brojnih redovnika i misionara koji su, ovih godina, naročito u nekim zapaljivim prizorima zaista bili kao pomirbeni umetak između sukobljenih strana. Nije važno je li to bilo u nekom ratnome kontekstu ili u naseljima baraka na periferiji velikih metropola. Crkva u ovim godinama nije samo solidarno djelovala nego je promicala solidarnost i osjećaj suodgovornosti među vjernicima i laicima – primijetio je otac Albanese.
Na primjedbu kako dokument osuđuje međunarodne sile koje iskorištavaju Afriku, rekao je kako je dojam afričkih biskupa, također i brojnih misionara, da Afrika nažalost predstavlja sočan zalogaj. Činjenica je da pliva na nafti, da ima ogromna mineralna bogatstva, a Afriku se iskorištava, postala je zemlja osvajanja. U konačnici iz dokumenta se izvlači poruka da Afrike, rabim množinu jer je Afrika tri puta veća od Europe, nisu siromašne, kako netko tvrdi, nego su osiromašene. Afrike ne traže milostinju, da se razumijemo, proračunano milosrđe, nego povrh svega traže pravdu. Činjenično se govori „pomognimo Afrike da se oslobode nerazvijenosti“, a u stvarnosti iz Afrika više novca odlazi na bogati sjever negoli sa sjevera pristiže u Afrike – ustvrdio je otac Albanese.
Na upit zašto se – kako kaže dokument – napada Crkvu, tko želi ušutkati Crkvu, ustvrdio je kako je prisutnost brojnih kršćanski zajednica na afričkome kontinentu često puta neprilična. Kršćanske zajednice uvijek gledaju narodno dobro, nikada nisu uz nekoga moćnika. One se prema socijalnome nauku Crkve s pozornošću odnose prema ljudskim pravima i osobi stvorenoj na sliku i priliku Božju. Budući da često gledamo kako lokalne oligarhije, privatni interesi u trgovanju sirovinama, određuju pravila igre, stoga nazočnost redovnika i misionara u određenim geostrateškim kontekstima nije dobro viđena; redovnici i misionari su zaista nepoželjni, a poznato je kako su često predmet pravoga mučeništva – istaknuo je otac Albanese.
Na primjedbu kako dokument želi pokrenuti nadu u Africi, rekao je kako je nada, ako se dobro promisli, optimizam Božji. Shvatiti i razumjeti da treba, unatoč problemima i afričkim neizvjesnostima, s nadom gledati u budućnost, jer povijest afričkoga kontinenta također je povijest spasenja. Ako nema te bogoslovne perspektive, ako nedostaje evanđeosko viđenje onda nigdje nismo prispjeli, a to je Sveti Otac jasno rekao. Geste milosrđa koje se ostvaruju u kršćanskim zajednicama kao i u njihovome evangelizatorskom djelovanju prema vani stvarni su znakovi nade, koja obećava bolju budućnost – zaključio je misionar Albanese.