Radni dokument za II. posebnu sinodu za Afriku

Nakon Papina pastirskoga pohoda Africi, Crkva je sve više usmjerena na Sinodu za Afriku, koja će se od 4. do 25. listopada odvijati u Vatikanu. Papa je predsjednicima biskupskih konferencija afričkoga kontinenta u Yaoundéu službeno uručio radni dokument (Instrumentum laboris) za II. posebnu Sinodu za Afriku, poželjevši da rad skupštine pridonese rastu nade afričkih naroda te da potakne novi evanđeoski i misionarski polet u službi pomirenja, pravde i mira, kako je istaknuto u geslu Sinode.
Radni dokument govori o svjetlima i sjenama u Africi, ističući „kako je dobro koje se čini često tiho ali snažnije od tragičnoga i gorućeg zla o kojem su govorili mediji“. Između pozitivnih stvarnosti spominju se oslobađanje od diktatura i razvoj „premda bojažljiv demokratske kulture“, zahvaljujući značajnoj i priznatoj ulozi Crkvenih povjerenstava za pravdu i mir. Osim toga, porast suradnje između afričkih država, a na duhovnoj razini, velika žeđ za Bogom koja se očituje u porastu broja krštenih i duhovnih zvanja, zauzetosti vjeroučitelja, razvoju pokreta i udruga katoličkih laika, te veoma žive crkvene zajednice. Postupno je širenje katoličkih učilišta i katolički nadahnutih obavijesnih sredstava, naročito radija. A veoma je istaknuto crkveno zauzimanje u zdravstvu s centrima i bolnicama. U borbi protiv side katoličke strukture obavljaju gotovo 30% sveukupnoga rada.
Radni dokument proziva „međunarodne snage“ koje iskorištavaju Afriku: „potiču ratove prodajom oružja“, podupiru političke vlasti koje ne poštuju ljudska prava i osnovna demokratska načela kako bi si za uzvrat zajamčili gospodarske prednosti. Multinacionalne kompanije postupno osvajaju kontinent kupujući zemljište od domaćih kompanija, a u tome ih svesrdno podupiru afrički upravitelji nanoseći velike štete okolišu. Dokument također osuđuje oblike međunarodne potpore popraćene „neprihvatljivim uvjetima“ koji još više ugrožavaju afričko gospodarstvo i povećavaju „jaz između bogatih i siromašnih“, a ne poštuju se obećanja za potporu razvoju, dapače sve manje financijske potpore. Posebno je pitanje zemljoradnja s nepravdom koju podnose afrički poljodjelci jer su primorani prodavati svoje proizvode po veoma niskim cijenama. Dokument također osuđuje snažnu promidžbu genetski modificiranih proizvoda koji bi prema nekima morali jamčiti prehrambenu sigurnost: Ta tehnika – stoji u dokumentu – može uništiti male poljoprivrednike i potisnuti tradicionalnu sjetvu, čineći ih ovisnima o proizvodnim poduzećima genetski modificiranih proizvoda.
Globalizacija s jedne strane nastoji marginalizirati afrički kontinent, s druge pak vrši „organizirani postupak uništavanja afričkoga identiteta, i njegovih obilježavajućih vrednota, „poštovanja starijih osoba, žene kao majke, kulture solidarnosti, uzajamne potpore i gostoljubivosti, jedinstva, života“, izazivajući tako raslojavanje obiteljskoga i društvenog tkiva. „Afrika je postala ranjiva pred najezdom modela vojnih i gospodarskih snaga“ koje nameću „jedinstven kulturni kalup i nijekanje života“, dok afrička društva nemoćno promatraju uništavanje svojih kultura. Crkva sa svoje pak strane želi učiniti da se čuje krik siromašnih koje je zgnječio „neokolonijalizam“, borba protiv nepravde, korupcija, iskorištavanje i kršenje prava djece i žena. Riječ je o proročkom poslanju ... često... ometanom od vlasti koje se često služe sektama u borbi protiv Crkve. Sekte zaista često propovijedaju evanđelje koje zanemaruje socijalna pitanja. Crkva naprotiv želi biti „znak protivljenja“ i „glas onih koji nemaju glasa, „potičući savjesti kršćana u obranu ljudskih prava“. Radni dokument, pred onima koji žele da se ne čuje glas katolika, potiče na „proročku hrabrost“ po uzoru na ono što je govorio Isus pripremajući učenike da zajedno s njim i poradi njega podnose progone, vrijeđanja i svaku vrstu sramote“. Dokument završava molitvom „Majci Božjoj, Zaštitnici Afrike“da po njezinu zagovoru kršćani „budu svjedoci uskrsloga Gospodina“ i „ sve više budu sol zemlje i svjetlo svijeta“.