Papa o svome pastirskome pohodu Africi

Papa Benedikt XVI. 23. ožujka se vratio sa svoga apostolskog pohoda Africi. U zrakoplovu tijekom leta prema Rimu razgovarao je s novinarima o proteklim danima i iskustvima s putovanja. Pritom je prije svega istaknuo dva dojma koja su mu se urezala u sjećanje: s jedne strane dojam gotovo preobilne srdačnosti, radosti i Afrike u veselju. Čini mi se – kako je kazao – da su u Papi vidjeli, recimo, izraz činjenice da smo djeca i obitelj Božja. (…) S druge strane jako me se dojmio duh sabranosti na bogoslužjima, taj snažni osjećaj za sveto – kazao je nadalje Papa te dodao – na bogoslužjima nema samopredstavljanja skupina, nego je prisutno sveto, sâm Bog. Čak je i kretanje uvijek bilo puno poštovanja i svijesti o božanskoj nazočnosti. To je na mene ostavilo snažan dojam – naglasio je Sveti Otac.
Spomenuvši se potom dviju djevojki stradalih u subotu navečer u gužvi koja se stvorila na ulazu u stadion gdje se održavao susret sa Svetim Ocem, Papa je rekao da ga je taj događaj jako pogodio, i da se moli za njih. Napomenuvši kako jedna od tih djevojaka još nije identificirana, rekao je da je kardinal Bertone, zajedno s msgr. Filonijem posjetio majku druge djevojke. Riječ je o hrabroj udovici s petero djece. Djevojka koja je poginula bila je njezino najstarije dijete, a bila je katehistica. Svi se molimo za njih i nadamo se da će u budućnosti sve biti tako organizirano da se takvi događaji više neće ponoviti – rekao je Papa.
Govoreći nadalje o drugim događajima koji su ga se na poseban način dojmili, Sveti je Otac spomenuo Centar kardinal Léger, te napomenuo kako ga je ganuo taj svijet mnogostruke patnje – sva ta bol, žalost i siromaštvo ljudskoga života, ali i spoznaja o tome kako Crkva i država surađuju u svrhu pomoći onima koji trpe. S jedne strane država na primjeran način upravlja tim velikim centrom, a s druge pak, crkveni pokreti i druge crkvene stvarnosti surađuju kako bi stvarno pomogli tim ljudima. I vidi se, čini mi se, da čovjek, pomažući onome koji trpi, postaje još više čovjek, a svijet postaje čovječniji. To će ostati upisano u moje sjećanje – napomenuo je Sveti Otac.
Nismo samo podijelili Instrumentum laboris za sinodu, nego smo i radili za sinodu – naglasio je nadalje Papa te napomenuo kako se na blagdan svetoga Josipa sastao sa svim članovima Vijeća za sinodu koje čini 12 biskupa, i koji su mu govorili o stanju u njihovim lokalnim Crkvama. Razgovaralo se o njihovim prijedlozima i očekivanjima, te je tako rođena vrlo bogata zamisao o stvarnosti Crkve u Africi; kako se kreće, kako trpi, što čini, i koje su njezine nade i problemi – rekao je Sveti Otac, te dao primjer Crkve u Južnoj Africi, koja je imala vrlo teško, ali uglavnom uspješno, iskustvo pomirenja. Ona sada svojim iskustvom pomaže u pokušaju pomirenja u Burundiju te, iako uz vrlo velike teškoće, pokušava učiniti nešto slično i u Zimbabweu. Sveti je Otac na koncu još jednom zahvalio svima koji su pridonijeli uspješnome odvijanju ovoga putovanja, među kojima državnim, građanskim i crkvenim vlastima, kao i svim pojedincima koji su sudjelovali u pripremi pohoda. Doista mislim da riječ „hvala“ treba zaključiti ovo iskustvo, i hvala još jednom i vama, novinarima, za učinjeno i za ono što ćete nastaviti raditi – rekao je na koncu Sveti Otac.