Uz liturgijska čitanja 3. korizmene nedjelje razmišlja otac Anto Lozuk

Ljudi dobro pamte neobične događaje koji se dogode u crkvi, osobito skandale. Ubojstvo engleskog kancelara Tome Becketta, koje se u XIII. st. dogodilo u katedrali u Canterburryju, nadahnulo je više umjetničkih djela; jedna drama koja govori o tome, još uvijek se izvodi na pozornicama svijeta. U Njemačkoj postoje crkve gdje su se u XVI. st. protestanti i katolici tukli čak pred oltarom da ih zaposjednu. Vodiči će vas odmah upozoriti na to. Skandali u svetom prostoru dugo se pamte.
Evanđelje danas pripovijeda o skandalu koji se dogodio u jeruzalemskom hramu još prije 2000 godina. Hramski biznis na određeni način bio je uvjetovan realnim potrebama. U hramu su se neprestano prinosile žrtve. Tko je htio žrtvovati, lakše mu je bilo tu kupiti životinju nego je sa sobom nositi ili voditi. Zato je morao postojati štand gdje su se prodavale životinje. Uz to svaki Židov morao je platiti hramski porez. Židovi su stizali iz svih krajeva svijeta. U Rimskom carstvu postojale su razne valute: uz rimski denar tu je grčka drahma, egipatski, sirski i drugi novac. Svaka valuta nije vrijedila posvuda. Potrebni su bili mjenjači novca koji bi ljudima pribavili valutu koja je vrijedila u Palestini... Sve bi to bilo u redu i Isusa ne bi smetalo da se u ovaj biznis nije uvuklo mnogo lopovluka. Svi štandovi u predvorju hrama bili su vlasništvo tajkunske obitelji Velikog svećenika Ane. Ana i njegov klan ubirali su veliku dobit i na svoj način poticali prodavače da bezobzirno pljačkaju sirote hodočasnike. Pošten čovjek to jednostavno nije mogao više gledati. Možda je to razlog zašto je Isus nastupio s bičem u ruci – jedan jedini put, i to baš u hramu.
Nama je sigurno drago što je nastupio s bičem. Možda bismo voljeli da je to činio češće. Možda bismo ga radije gledali s bičem nego s križem. Osobito sada, kada je Crkva toliko puta ponižena, kada izgleda nemoćno. Tko ne bi radije gledao Gospodina kako s bičem u ruci rastjeruje svoje protivnike, nego gdje strpljivo (naoko nemoćno) trpi i u ovom našem vremenu... Nastupati s bičem u ruci jest sasvim u skladu s našom logikom, ali je vrlo daleko od Isusove. On u hramskom predvorju nije uzeo bič da bi s nekim obračunao. Uzeo ga je zato da Židovima i nama upravo preko biča uputi važnu poruku. Kada su farizeji od njega zatražili objašnjenje, jednostavno je odgovorio: „Razorite ovaj Hram i ja ću ga za tri dana opet sagraditi!“ Htio je reći: Očev Hram je ponižen, obeščašćen i na koncu će biti razoren. Očev Hram, kojega predstavlja On sam, ljudi prljaju svojim grijesima, ponižavaju, obeščašćuju, razapinju, ubijaju – ali njihov trijumf trajat će samo tri dana... Ljudi mogu i u našem vremenu blatiti, prljati, uništavati Božji dom (Crkvu), ali je trijumf onih koji se bore protiv Boga uvijek privremen. To se tijekom povijesti pokazalo toliko puta. Zlo nad Bogom ne može trijumfirati. Zadnju riječ na ovoj zemlji izgovorit će Bog.