Komentar oca Lombardija na Papino pismo katoličkim biskupima

Otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice i glavni ravnatelj Radio Vatikana, u razgovoru za našu radio postaju komentirao je Papino pismo upućeno biskupima Katoličke crkve kojim Sveti Otac pojašnjava razloge povlačenja izopćenja četvorice biskupa Bratstva svetoga Pija X. Pismo je neuobičajen dokument dostojan najveće pozornosti. Papa se tijekom pontifikata dosada nikada nije očitovao tako izrazito i osobno o nekoj raspravi. Uopće se ne može sumnjati da je Pismo, od prve do zadnje riječi, njegovo – kazao je otac Lombardi i dodao kako je Benedikt XVI. duboko i bolno proživljavao sve što se zbivalo nakon povlačenja izopćenja. Papa govori o „žestokim raspravama kakve već dugo nismo doživjeli“, stoga se smatrao dužnim intervenirati da „doprinese miru u Crkvi“, koji je vidio poljuljan – kazao je otac Lombardi.
Papa uobičajenom oštroumnošću i poniznošću priznaje granice i pogrješke koje su se negativno odrazile na događaj, a zato ne okrivljuje druge nego je solidaran sa svojim suradnicima. Govori o manjkavoj informiranosti glede slučaja Williamson i nedovoljnoj jasnoći u predstavljanju dokumenta i njegova značenja. Ali u tome nije najznačajniji vidik njegova promišljanja. Čak i „slučaj Williamson“, pogrješno shvaćen kao poricanje hoda pomirbe između kršćana i Židova, čini se na sreću riješen, omogućuje Papi da ponosno podsjeti kako su prihvaćanje i promicanje svih koraka učinjenih za pomirbu, počevši od II. vatikanskoga sabora, „od početka bili cilj njegova osobnog teološkoga rada“, te da zahvali „hebrejskim prijateljima“za njihov doprinos brzom uspostavljanju ozračja povjerenja, nego su napadi katolika razlog Papine tuge – rekao je otac Lombardi.
Papa radije nastoji pojasniti narav, značenje i nakane dokumenta o povlačenju izopćenja, pojašnjava da je izopćenje bila kazna za osobe koje su ne priznajući Papin autoritet počinile čin koji je doveo u opasnost jedinstvo Crkve, a sada – pošto su kažnjene osobe očitovale priznavanje Papina autoriteta – povlačenje izopćenja je srdačan poziv njihovu povratku u jedinstvo. Papa jasno razlikuje problem pravnoga priznavanja Bratstva svetoga Pija X. u Crkvi, ono ovisi o pojašnjavanju važnih doktrinarnih pitanja koja se odnose na prihvaćanje II. vatikanskoga sabora i naknadnoga učiteljstva papa. Sve dok se to ne dogodi, njegovi odgovorni ne mogu legitimno vršiti službu priznatu u Crkvi – istaknuo je otac Lombardi.
Bit pisma se odnosi na Papinu odluku – upravo u svjetlu naravi prvenstveno doktrinarnog pojašnjenja koje mora uslijediti – povezati povjerenstvo „Ecclesia Dei“, nadležno za odnose s tradicionalističkim zajednicama, sa Zborom za nauk vjere, radi boljega jamstva kolegijalnosti postupaka i odluka. S tom radnom novošću u organizaciji Kurije Papa odgovara na najveći dio zamjerki od strane zainteresiranih biskupa na izradbu nedavnoga dokumenta. Unatoč tome ostaje upit koji su brojni postavili u svjetlu nedavnih napetosti: Je li doista bio potreban dekret o povlačenju izopćenja? Zar u Crkvi nije bilo žurniji i važnijih pitanja? Odgovoru na to pitanja posvećeno je više od polovice pisma jer se odnosi na njegovu odgovornost pastira opće Crkve, stoga Benedikt XVI. smatra da mora odlučno pojasniti biskupima, suodgovornima za dobro Crkve, s kojim prioritetima i kakvim duhom obavlja svoju službu – rekao je otac Lombardi.
Papa ukratko potvrđuje velike prioritete pontifikata, uostalom vrlo su dobro poznati od prvoga dana: voditi ljude prema Bogu, koji se objavio u Svetome pismu i Kristu; jedinstvo kršćana; dijalog u službi mira između vjernika u jednoga Boga; svjedočenje ljubavi u društvenoj dimenziji kršćanskoga života. Papa prosljeđuje svoje razmišljanje pozivajući sugovornike na sobno i crkveno odgovorno i uvjerljivo razmišljanje. Paradoksalna činjenica da je od jedne geste milosrđa i pomirenja nastala situacija oštrih napetosti zaista potiče na otkrivanje kakva su se duhovna stanja očitovala i bila na djelu u ovome događanju – ustvrdio je otac Lombardi.
Prvi kriterij o kojem želi Papa da se razmisli jest zapovijed pomirbe s „bratom koji ima nešto protiv tebe“, a Gospodin ga je izrazio u Govoru na gori. Papina su pitanja sve zahtjevnija, nadahnuta živom brigom za jedinstvo. Ona ne gube osjećaj za realizam budući da podsjećaju na teške nedostatke brojnih tradicionalističkih očitovanja, ali Papa osjeća da treba isti kritički realizam vrijediti za članove Crkve i društva koji se nepokolebljivom upornošću protive svakom pokušaju pomirbe, čak i priznavanju onoga što je pozitivno u drugome. Duhovni realizam doseže vrhunac u pozivanju na riječi svetoga Pavla koje opominju Galaćane „da se ne grizu i ne razdiru uzajamno“. Papino razmišljanje završava zanosnim pozivom na ljubav, apsolutni prioritet za kršćanina, i na iskrenu zaštitu mira za crkvenu zajednicu – istaknuo je otac Lombardi.
Bez obzira na grješke ili nezgode, koje treba iskreno priznati i po mogućnosti otkloniti, bez obzira na ljudsku mudrost pozornu kako bi izbjegla ne doticati kritičke točke, Papa nas odlučno i hrabro upućuje na evanđelje, posljednje i temeljno mjerilo ne samo kršćanskoga i crkvena života, nego i njegova upravljanja Crkvom. Jedino od zajedničkoga obraćenja na evanđelje možemo očekivati nadvladavanje podjela, a također i shvaćanje dubokoga sklada između tradicije i II. vatikanskoga sabora. U konačnici, shvaćamo da nas naš Papa, osobno se izlažući i u kritičnim situacijama, vodi otkriti bit, najdublju i radikalniju, od koje moramo iznova krenuti u hodu – zaključio je otac Lombardi.