Nada je jača od globalne krize

Protiv nesigurnosti i strahova prouzročenih krizom treba odgajati za nadu i solidarnost – zaključeno je na susretu u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga u Rimu, koji se u okviru inicijative „Dijalozi u katedrali“ održao 9. ožujka na temu „Izazovi krize: strahovi i nade“. Na skupu su sudjelovali mjerodavni crkveni uglednici i predstavnici suvremene kulture.
Promotrite poljske ljiljane kako rastu: niti siju niti žanju. A Ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih, tim je citatom iz slavnoga Govora na gori Matejeva evanđelja u bazilici svetoga Ivana započela rasprava o gospodarskoj krizi. Citat poziva da se s teškoćama prouzročenim slomom globalnih financija, tržišta i burza, sučelimo ponovnim vrjednovanjem bitne životne dimenzije, otriježnjeni i slobodni od lažnih potreba, sigurni da nebeski Otac izlazi ususret potrebama onih koji prije svega traže „kraljevstvo Božje i njegovu pravdu“. Poziv na povjerenje u Boga crpi snagu iz kršćanske nade, jedine koja u tami krize pruža tračak svjetla. Ako krizu promatramo samo s gospodarskoga gledišta, onda osiromašujemo temu – kazao je kardinal Vallini, Papin vikar za rimsku biskupiju. Naprotiv, tema zadire bit pitanja, a ono se odnosi stanje ljudskoga srca. U sebi siromašan čovjek nema nade, ima jedino strah, a čovjek otvoren svjetlu vjere i Boga ne samo da je moćan nadvisiti i sučeliti se sa strahovima nego i živjeti u nadi i darivati je. Uvjeren sam da smo osnaženi nadom kadri svladati ovaj trenutak gospodarske krize i da se može sučeliti drugim i većim izazovima i svladati ih – kazao je kardinal Vallini.
Nada koja pred množenjem strahova – naglasio je Giuseppe De Rita, glavni tajnik Talijanskoga zavoda za društveno-gospodarsko istraživanje – omogućuje s pouzdanjem gledati na sadašnje izazove, objektivno shvatiti činjenice i učinkovita rješenja. Ljudi su već bili zastrašeni gradskom nesigurnošću, krađama, ubojstvima, samoćom i mogućim gubitkom samodostatnosti. Naravno je da kriza sa psihološkoga gledišta stvara još veće strahove, koji izmiču nazoru i sposobnostima obitelji ili pojedinca. Postoji strah od gubljenja posla, nemogućnosti vraćanja kredita, strah od terorizma i fundamentalizma. Toliki strahovi čine da se sučeljavamo s pojedinim strahom, a to je pogrješno jer ne treba tračati za pojedinim strahom nego se treba sučeliti sa svima s nadom, koja je osim teološke kreposti shvaćanje kamo ide svijet i kamo idem ja – kazao je De Rita.
Poziv da se uzdamo u Boga koji – kako je rekao nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu – poziva čovjeka na moralnu odgovornost protiv sebičnosti i zatvaranja u sebe u korist solidarnosti s bližnjem i priznavanja osobe kao središta društvenoga i gospodarskog života. Moralna se odgovornost naročito očituje u dvije dimenzije. S jedne strane, u pronalaženju smisla u čovječanstvu ukorijenjene solidarnosti: svi smo Abrahamova djeca stoga sebičnosti i podjele u globalnoj krizi moraju ustupiti mjesto solidarnosti. S druge pak strane, u moralnoj odgovornosti unutar samih struktura. Strukture moraju više voditi računa o čovječanstvu, odnosno etici, nego o ekonomskim zakonima – kazao je nadbiskup Ravasi i dodao kako se brojne inicijative nadahnjuju na spomenutim načelima i iskustvima koja valja još više promicati. Jedno od iskustava koje se sve više širi jesu fondovi koje pojedine biskupije namjenjuju potrebitim obiteljima i osobama. Druga odluka bi bila da svi rade, premda radili manje, kako bi svi mogli uživati usluge, možda u manjoj mjeri u odnosu na blagostanje na koje smo se tupoglavo navikli. Potrebna je umjerenost jer je potrošačko društvo učvrstilo shvaćanje da je čovjek sretniji što više posjeduje. To je pokvaren mehanizam, a možda nas ova kriza urazumi da postoje vrednote koje se ne mogu svesti na jednostavne društvene ili gospodarske mehanizme – istaknuo je nadbiskup Ravasi. Kardinal Vallini je pak zaključio da se na tim vrednotama hrani hrabrost potrebna za sučeljavanje s aktualnim krizom i korištenje teškoća za dragocjenu prigodu rasta pojedinaca i cijeloga društva.