Papa priprema socijalnu encikliku

Tijekom susreta s rimskim klerom 26. veljače Benedikt XVI. je, odgovarajući na jedno pitanje, ustvrdio: Poznato vam je, već dugo vremena pripremamo socijalnu encikliku. Na tome dugom putu vidim koliko je teško mjerodavno govoriti, jer ekonomska stvarnost ne može biti vjerodostojna ako joj se stručno ne pristupi. S druge pak strane, treba govoriti s velikom etičkom savjesnošću, recimo stvorenom i probuđenom po svijesti oblikovanoj po evanđelju. Treba dakle osuditi te temeljne grješke koje su se sada očitovale u krahu velikih američkih banaka, grješke u osnovi. U konačnici, ljudska je lakomost poput grijeha ili, kako kaže Poslanica Kološanima, lakomost je kao idolatrija. Moramo osuditi tu idolatriju koja je protiv Boga a krivotvorenje je slike Božje sa slikom drugoga boga, „bogatstva“. To moramo činiti odvažno i stvarno. Jer veliki moralizmi ne pomažu ako se ne zasnivaju na poznavanjima stvarnosti, koja pomažu shvatiti što treba stvarno činiti da se polako mijenja sadašnje stanje. Da bi se to moglo činiti potrebno je poznavanje istine i dobra volja svih – istaknuo je Benedikt XVI.
Sve žešća međunarodna kriza muči muškarce, žene i obitelji bogatih i siromašnih zemalja i sije strah, tražeći od svakoga novo razmišljanje o povijesti, a kriza je glavna proba za odmjeravanje snage učiteljstva Benedikta XVI. Sumrak koji se nadvio nad Zapadom prikladan je kontekst za ozbiljno čitanje, slobodno od ideoloških predrasuda, djelovanja Pape koje sve više dolazi do izražaja pokazujući kako su površna, ako ne i zlonamjerna, shematska čitanja – piše vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano'. Papa ima ideju kako izići iz krize. Ne u smislu posebnih ekonomskih recepata sposobnih ponovno uspostaviti uredan odnos kapital-rad, financije i potrebe obitelji. Jer iz ove se krize ne izlazi bez nade koja je vjerodostojnija od nade koju nude tržišta i ekonomske teorije. Da bi se izišlo iz krize potrebno je pronaći razloge života. Iz gospodarske se krize izlazi ako se pobijedi kriza ideala i blijeđenje nade.
Riječ pape Ratzingera postavlja se upravo na ukrštavanje između srca i stručnog programiranja izvora. Za sve je dobro dijalogizirati s njegovim intelektualnim i vjerskim nastojanjima, a može se pokazati razumnom i poželjnom kršćanska mudrost koju Papa želi unijeti u današnje društvo. Očekuje se socijalna enciklika pape Benedikta XVI. Ali Papa ne želi da ga se shvati kao proročište. On više želi vraćanje razumu jer bez toga je teško vrjednovati i cijeniti ozbiljnost kršćanskoga prijedloga – piše L'Osservatore Romano'.
Papina poruka za Svjetski dan mladeži očit je primjer kakvim će duhom odisati enciklika, čak se smatra , ako se želi shvatiti njezin duboki smisao, da treba ponovno čitati encikliku 'Nadom spašeni', koja jasno očituje kako Papino promišljanje uvijek do krajnjih granica vodi ljudsko traženje. Papa bi isto tako želio da velika načela ljubavi, odlike kršćanskoga života, budu dovedena do krajnjih granica. On zahtijeva da se ozbiljno shvati evanđelje. Evanđeljem oživljuje smisao pripadništva Crkvi koju naziva „velikom obitelji kršćana“. Pravi kršćani nikada nisu žalosni unatoč teškoćama i kušnjama jer oni znaju da je Krist živ. Kršćani su dio „naroda nade“, proroka i svetaca svih vremena, koji su slijedili primjer Abrahama koji se protiv svake nade pouzdao u Boga.
Papa želi pronaći uvjerljiv način da ohrabri sadašnji naraštaj kako bi se uzdao u Boga, da računa na Boga u svakoj životnom odabiru, osobnom i zajedničkom. Ne niječe se neovisnost politike, znanosti, tehnike, gospodarstva niti bilo kojeg materijalnog izvora kada se kaže da oni sami „nisu dostatni ponuditi veliku nadu za kojom svi čeznemo“. Papa jednostavno podsjeća da oni nisu kadri riješiti sve probleme ljudskoga naraštaja. Naše srce želi nešto više, a ako to nedostaje, onda smo nezadovoljni i u izobilju blagostanja. Benedikt XVI. je pravi papa za krizu jer zna hrabriti i pokazuje razuman put za izlaz iz krize; svi zajedno umjesto svatko za sebe. Još prije nego su se pokazali bankarski potresi koji su razotkrili gospodarski ponor opasan za sve, Papa je postavio dva velika pitanja: ljubav i odmah nakon ljubavi nadu, „središte našega ljudskoga života i našega kršćanskoga poslanja, naročito u sadašnjem trenutku. Na koncu konca, povjeriti poruci namijenjenoj mladima razmišljanje o velikim pitanjima od zajedničkoga interesa, metodološki je znak za sve one koji su zauzeti u odgoju – zaključuje 'L'Osservatore Romano'.