O zbivanjima u Crkvi u BiH govori msgr. Ivo Tomašević

Riječ koju nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zadnje vrijeme često koristi za opis stanja duha u ljudima u Bosni i Hercegovini jest – defetizam što u hrvatskom prijevodu znači: malodušnost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh, u pobjedu. Gotovo je sigurno da uzrok za takvo stanje nije prije svega, a pogotovo nije samo u materijalnom stanju koje, unatoč teškoća s kojom se gospodarstvom susreće i na svjetskom planu, ipak ide polako na bolje. Čini se da je ipak temeljni uzrok takvom stanju neriješeno unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine odnosno osjećaj nejednakopravnosti onih koji su manje brojni u pojedinom dijelu zemlje odnosno hrvatskog naroda kao najmanje brojnog. O tome je, između ostalog, kardinal Puljić razgovarao i s vršitelja dužnosti visokog predstavnika dr. Raffijem Gregorianom (20. veljače) koji, poput većine međunarodnih predstavnika, nema pravdu kao temeljno mjerilo nego kompromis koji redovito ide na štetu slabijeg. Osvrćući se na provedbu Daytonskoga sporazuma, kardinal Puljić je istaknuo da sporazum nije proveden posebno kada je riječ o povratku Hrvata u RS te da su kasnije promjene išle na štetu jednakopravnosti Hrvata u oba entiteta. Dr. Gregorian je izrazio ocjenu da se moglo postići više u skladu sa spomenutim sporazumom da u strukturama administracije i policije bude poštivan etnički balans u skladu s popisom stanovništva iz 1991. godine jer bi na taj način bio unaprijeđen povratak i omogućene nužne promjene na bolje. Posebno se zanimao za stanje Hrvata katolika u Sarajevu ali i širom zemlje te izrazio žaljenje da je priraštaj u cijeloj BiH sve manji kao i da strukture vlasti premalo rade na otvaranju radnih mjesta i stvaranju preduvjeta za opstanak i povratak. Na osobit način su ga zanimali Katolički školski centri, a pohvalno se izrazio o njihovu radu posebno u sredinama poput Banje Luke i drugih. Izrazio je spremnost poduprijeti otvaranje takvog centra i u Brčkom.
A o tome što bi trebalo mijenjati, progovorio je kardinal Puljić u razgovoru za sarajevski dnevnik Dnevni avaz. Odgovarajući na upit o smanjenju broja katolika u Sarajevu kardinal Puljić je odgovorio: „Ne smatram da će razglabanje o brojkama polučiti ikakav pozitivan rezultat… Smatram potrebnim da svi mi poradimo na tome kako bi se svi u ovom i u svakom gradu u Bosni i Hercegovini osjećali kao u svom gradu u kojem vide perspektivu i koji će voljeti kao svoj grad i doživjeti se prihvaćenim u svojoj različitosti. Potrebno je mijenjati javno mnijenje i pravni sustav kako bi svaki čovjek bio jednak pred zakonom te da postoji jednaka sigurnost za sve. Iz Sarajeva kao i iz cijele BiH odlaze mnogi mladi jer u ovoj zemlji ne vide perspektivu i to je ono što sve nas mora zabrinuti pa je sigurno da se i u Sarajevu ne radi samo o odlasku iz, nazovimo ih političkih nego i gospodarskih razloga. Budući da živimo još uvijek opterećeni ratom i neriješenim unutarnjim političkim stanjem, mnoge se stvari promatraju s etničkim opterećenjem pa nam tako naše različitosti, umjesto bogatstvom, postaju opterećenjem. To je, svakako, nužno što prije mijenjati za što je potrebno svaku stvar nazvati pravim imenom i iskorjenjivati svaku vrstu nepravde. Posebnu odgovornost u svemu nose oni koji su odgovorni na političkom planu, kako domaći tako i međunarodni predstavnici, ali i svim mi u cijelom društvu nosimo svoju odgovornost pa tako i mi vjerski predstavnici“, kazao je kardinal Puljić.
Poznata je težina stanja u velikom dijelu Banjalučke biskupije. Zato se samo duhom vjere i kao izniman znak nade može shvatiti da je od svršetka rata pa do danas čak jedanaest mladića polaganjem biskupovih ruku ubrojeno među svećenike spremne služiti upravo malobrojnim katolicima i staviti se u službu te raspete dijeceze. Zanimljiv je životni put jedanaestog svećenika vlč. Dražana Mirčića koji je 21. veljače zaređen u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure. Dražan je rođen u Sarajevu, djetinjstvo proživio u Varešu odakle je početkom ratnog vihora s roditeljima izbjegao u Drvar na prostoru Banjalučke biskupije pa odlazi u sjemenište u Travnik kao kandidat ove dijeceze. U međuvremenu roditelji odlaze u Sisak gdje mu i danas žive majka i sestra dok je otac preminuo i sahranjen je u rodnim Pržićima kod Vareša. Biskup Franjo Komarica je na Misi ređenja progovorio o izazovu koji nudi ostvarivanje svećeničkog poziva u Banjolučkoj biskupiji naglasivši da svećenik treba biti suradnik Božji i ne prezirati Boga što ga je postavio upravo u tu biskupiju. «Poput sv. Pavla, kojem nije nedostajalo različitih nevolja, i mi budimo radosni u življenju svoga kršćanskog i svećeničkoga poziva. Neka drugi vide da smo radosni, jer Kristov učenik ne može drugačiji ni biti…Budi svjestan da si uzet od ljudi – i sam grješan – ali milošću Božjom ćeš moći ljudima dijeliti Kristova otajstva i posvećivati. Vrši službu Krista, naše Glave privodeći k Bogu sve ljude. Krist nek' ti bude i utočište i pastir u tvom životu», rekao je biskup Komarica ređeniku Dražanu.
Osamstota obljetnica franjevačke karizme bila je izvanredan povod da bh izdanje dnevnika „Večernji list“, tijekom manifestacije Večernjakova pečata, uruči posebno priznanje franjevcima Bosne i Hercegovine. Apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D'Errico uručio je plaketu provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivanu Sesaru istaknuvši neprocjenjivu ulogu franjevaca na prostorima Bosne i Hercegovine kroz njihovo višestoljetno djelovanje tijekom kojeg su podnijeli brojne žrtve. Kazao je da su sljedbenici svetog Franje Asiškog ostavili su duboki trag kako u svom narodu, tako i u zajedničkoj baštini BiH. Zahvaljujući za priznanje provincijal Sesar je podsjetio da franjevci na ovim prostorima djeluju više od sedam stoljeća i da su ostavili duboki trag u životu svoga naroda na svim područjima vjerskog, kulturnog i znanstvenog života.
U skladu s dosadašnjom praksom u Sarajevu 23. i 24. veljače održana je osma godišnja skupština Nacionalnog vijeća Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine koja je započela Misnim slavljem u sarajevskoj prvostolnici koje je predslavio kardinal Puljić uz koncelebraciju nacionalnog i sva tri dijecezanska ravnatelja. „Hvala Vam za sve činite pisanom riječju, pastoralnim djelovanjem i materijalnim prikupljanjem pri čemu misijski list 'Radosna vijest' ima posebno mjesto… Indiferentizam kao oblik novog ateizma polako se uvlači u pore svih struktura pa je vrlo teško unijeti entuzijazam, polet i zauzetost u vršenju Isusove zapovijedi da se ide po svem svijetu. Vaši susreti i međusobna komunikacija neka pokušaju animirati da se u vjernike vrati evanđeoski entuzijazam za svjedočenje i naviještanje kako bi i s ovih BiH prostora ponovno nikla misijska zvanja i rasla misijska svijest u našim mjesnim Crkvama“, kazao je kardinal Puljić ravnateljima na početku zasjedanja tijekom kojeg je konstatirano da su katolici u BiH dali za desetinu veći doprinos nego godinu ranije za razne misijske akcije.
Sve više župnika u župama širom Bosne i Hercegovine nastoji u župnoj crkvi imati prave klasične orgulje pa se trude povezati se sa župama iz Njemačke ili Austrije koje im daruju svoje orgulje nakon što se odluče za nabavku novih. Jedna od takvi župnih crkava je i u župi Novo Sarajevo gdje su ugrađene orgulje iz katedrale u Freiburgu s tri manuala i 28 registara odnosno 2.000 svirala te su sada najveće u ovom gradu, a Općina Novo Sarajevo je financijski pomogla njihovu ugradnju. Sve to su prepoznali i organizatori 25. međunarodnog festivala «Sarajevska zima» te su zajedno s Hrvatskim kulturnim društvom «Napredak pozvali mladu orguljašica Katju Krolo-Šarac iz Zagreba da na ovim orguljama održi koncert. Slušatelji su uživali u djelima Bacha, Brahmsa i Mendelssohna. Novosarajevske orgulje bogatstvom zvuka pokazale su da je, osim potreba liturgije, na njima moguće autentično izvoditi orguljska djela gotovo svih glazbenih razdoblja.