Uz liturgijska čitanja 7. nedjelje kroz godinu razmišlja o. Anto Lozuk

Evanđelje pripovijeda kako je Isus u jednoj kući davao pouku ljudima. Oko njega se natiskalo mnoštvo ljudi. U jednom trenutku otvorio se krov i odozgor pred njega spuste paraliziranog čovjeka. Isus se odmah obraća preplašenom bolesniku: „Sinko, otpuštaju ti se grijesi!“ Pismoznanci se na te riječi sablažnjavaju. Isus objavljuje i njima i svima nama: Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe! Na koncu oslobađa bolesnika njegove bolesti... Dar ozdravljenja vezan je ovdje uz oproštenje grijeha. Grijeh nije drugo nego opaka bolest, paraliza duha, najopakija od svih bolesti. Nikakvo ljudsko sredstvo nije u stanju izliječiti bolest grijeha. Svemoćna moderna psihologija, suočena s grijehom, nemoćna je. Usprkos primjene određenog tipa autoapsolucije, usprkos tomu što grešnika nastoji dovesti do zaborava ili negiranja grijeha. No, grijeh i nakon toga ostaje, a s njime i njegovi strašni, razorni učinci.
Već u SZ-u prisutna je svijest da je grijeh nešto preveliko za čovjekove snage, nešto kobno, nešto čega se čovjek sam ne može osloboditi. U prvom čitanju preko Izaije proroka Bog upozorava narod da se namučio i umorio baveći se Izraelovim grijesima i bezakonjem. Prigovara narodu da nemaju ni vjere ni pouzdanja, da su postali ravnodušni i lijeni. Usprkos svemu, prorok Izaija objavljuje: Božju ljubav neće zaustaviti ništa, ni Izraelovo bezakonje, ni Izraelovi grijesi. Bog će uskoro stvoriti nešto novo: stvorit će čvrste i sigurne putove milosti, i milost praštanja nezaustavljivo će poteći zemljom.
Grijeh je bolest koja nastaje kada čovjek uvrijedi Boga i prekine svoj odnos s njime. Samo Bog može oprostiti njemu nanesenu uvredu. Milost praštanja temelji se na zadovoljštini koju će nebeskom Ocu za grijeh svijeta dati njegov božanski Sin. U događaju iz današnjeg Evanđelja Isus anticipira milost praštanja. Kao što je Posljednja večera bila anticipacija muke i križa, tako je i milost praštanja grijeha, koju je upravo udijelio, bila anticipacija one milosti koju će zaslužiti svojom mukom i smrću.
U drugom čitanju sv. Pavao naglašava da Bog nije onaj koji jednom kaže DA, a drugi puta NE. U Isusu Kristu On je zaista ispunio starozavjetna obećanja i osigurao milost praštanja. Po krštenju smo postali Božji narod, i nad nas je sišao Kristov Duh, koji poznaje jedino DA. Budući da posjedujemo istog Duha, kao Isus, trebamo se i ponašati kao Isus. Konkretna zadaća, pred koju nas danas postavlja Kristov Duh jest milost praštanja. Ovu milost trebamo u prvom redu primati, zahvalno, u svoj poniznosti i pouzdanju, ali je trebamo također i dijeliti svima oko sebe: praštati svima, od srca, potpuno. Molit ćemo Duha Božjega da nam u tome pomogne, da nas prosvjetljuje i vodi.