Razgovor s kardinalom Vinkom Puljićem

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, boravio je od 30. siječnja do 10. veljače u Washingtonu i New Yorku. Na taj se pohod kardinal osvrnuo u razgovoru s našim dopisnikom iz Sarajeva Ivom Tomaševićem.
KTA: Uzoriti gospodine, Kardinale, od početka veljače boravili ste u Washingtonu i New Yorku. Molim Vas da dadnete kratku globalnu ocjenu svoga boravka!
Kardinal Puljić: Zahvalan sam Bogu da je ovaj pohod bio uspješan. Prije svega, dogodili su se svi ranije planirani susreti i ti susreti su bili pozitivni bilo da je riječ o susretima na crkvenoj ili državnoj odnosno političkoj razini. Nosim pozitivna iskustva s tog pohoda.
KTA: Kao kardinal i predsjednik Biskupske konferencije BiH pohodili ste sjedište Američke BK te razgovarali s kardinalima u Washingtonu i New Yorku kao i s predstavnicima Svete Stolice u tim gradovima. Na kakav ste prijem naišli?
Kardinal Puljić: Vrlo ugodno sam doživio otvorenost i srdačnost kao i njihovu spremnost da slušaju o našoj situaciji bilo da je riječ o razgovoru u sjedištu Američke biskupske konferencije ili o susretu s nadbiskupom u Washingotnu Donaldom Wuerlom i bivšim nadbiskupom kardinalom Theodorom McCarrickom te apostolskim nuncijem Pietrom Sambijem u Washingotonu ili kada se radi o razgovoru s nadbiskupom New Yorka kardinalom Edwardom Eganom i stalnim promatračem Svete Stolice pri Ujedinjenim Narodima Celestinom Miglioreom. Svi oni su pomalo već informirani, ali im je bila posebno draga informacija o stanju Katoličke Crkve u BiH. I oni su zabrinuti kako podržati opstanak Katoličke Crkve na ovim prostorima. Svi su izrazili spremnost podržati nas na političkoj i moralnoj razini, a bilo je razmišljanja i o materijalnoj potpori iako se u zadnje vrijeme osjeti recesija na svim prostorima.
KTA: Umirovljeni kardinal McCarrick je već nekoliko puta pohodio Bosnu i Hercegovinu. Možete li nam reći nekoliko riječi o razgovoru s njim?
Kardinal Puljić: U prvom redu, s njim me veže duboka zahvalnost jer je on, u vremenu kad mi je u ratu bilo najteže, i uz rizik vlastitog života došao me pohoditi. Ta povezanost traje do danas. On je vrlo dobro informiran te posreduje u raznim susretima. Vjerujem da će, nakon naših razmjena informacija s njim, moći kao umirovljeni nadbiskup još više učiniti na tom planu.
KTA: Imali ste i više susreta s političkim predstavnicima. Jeste li dobili dojam da poznaju stanje u BiH općenito te osobito kada je riječ o stanju hrvatskog naroda?
Kardinal Puljić: Bivša administracija me je iznenadila. Nekadašnja državna tajnica Condoleezza Rice i njezini suradnici, a prije svega Rosemary DiCarlo koja je bila zadužena za ovo područje. Gledao sam izvješće u kojem se govori o Srbima, Bošnjacima i Romima a nas Hrvata u tom izvješću uopće nema. Zato sam bio začuđen. Razgovarao s novoimenovanim čovjekom za to područje i dobio dojam da je istinski voljan podržati nastojanje da se ispravi nanesena nepravda. Također su kongresmeni Chris Smith i Georg Radanovich te senator hrvatskog podrijetla Mark Begich pokazali spremnost zauzimati se da se nova američka administracija više uključi u Bosnu i Hercegovinu te, kako je već spomenuo američki veleposlanik u BiH Charles English, dadnu istinsku potporu procesu europske integracije. Daytonski sporazum, na žalost, nije proveden. Trebat će pristupiti izgradnji jednakopravnosti u Bosni i Hercegovini.
KTA: Tijekom susreta često ste spominjali Daytonski sporazum odnosno njegovo mijenjanje i njegovu ne provedenost u nekim točkama. O čemu se, zapravo, radi?
Kardinal Puljić: Morao sam upoznati svoje sugovornike da Daytonski sporazum nije proveden te da, kad god je mijenjan, mijenjan je na štetu Hrvata. Tako smo izgubili mogućnost jednakopravnosti i u Republici Srpskoj i u Federaciji. Zato sam govorio kako smatram da taj sporazum ne može biti temelj ustava nego da treba donijeti novi ustav koji bi jamčio jednakopravnost i suverenost sva tri konstitutivna naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Većina sugovornika ozbiljno je prihvatila to razmišljanje, a što će biti od toga to ne mogu znati. To sam posebno spomenuo našim veleposlanicima koji tamo djeluju, prije svih g. Ivanu Barbaliću, veleposlaniku Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim Narodima. Razgovarao sam i s veleposlanicom R. Hrvatske u Washingotnu Kolindom Grabar Kitarović. Na žalost, u Washingtonu još nema novoimenovanog veleposlanika BiH, a još je tužnije da u Veleposlanstvu BiH nema ni jednog Hrvata. To me je uistinu začudilo.
KTA: Posebno ste spominjali Aneks 7 Daytonskoga sporazuma kada je riječ o povratku odnosno nepovratku prognanika u njihove domove posebno kada je riječ o Republici Srspkoj.
Kardinal Puljić: Sama statistika govori koliko je prognanih i koliko je povratnika. Posebno sam upozorio na nemogućnost povratka zbog manjka političke volje i nepotpore za održivi povratak jer su, od svih sredstava koja su ugrađivana u povratak, najmanje dobili Hrvati. Dobro bi bilo vidjeti je li točno da je samo 2% sredstava ugrađeno za povratak Hrvata u Bosni i Hercegovini posebno kada je riječ o povratku u Republiku Srpsku. Još je važnije naći način da se i onima koji su tamo osigura životna i imovinska sigurnost jer i danas imaju poteškoća zbog inertnosti mjesne vlasti da zaštiti ljude koji su se vratili.
KTA: Spomenuli ste u svom predavanju na sveučilištu Georgtown neke dobre primjere međureligijske suradnje. Na kakav odjek je to naišlo?
Kardinal Puljić: U biti spomenuo sam da, unatoč negativnih stvari, treba odati priznanje da smo kroz cijelo neugodno vrijeme i razgovarali i kontaktirali te tražili način kako da se zajednički borimo za opće dobro. Kad god je politika bila stabilnija, dijalog je bio jači. Kad je, na žalost, bilo manipuliranja vjerskim osjećajima, nije bilo jednostavno ovdje provoditi dijalog. Zato sam ugodno iznenađen zanimanjem slušatelja kao i pitanjima koja su postavljali nakon predavanja posebno o odnosu kršćanstva i islama.
KTA: Susreli ste se i s Hrvatima katolicima u spomenutim gradovima. Kakvi su Vaši dojmovi?
Kardinal Puljić: U Washingtonu živi i djeluje naša mala zajednica. Vrlo ugodno sam doživio djelovanje salezijanca don Ivana Šibalića koji duhovno skrbi za hrvatsku katoličku zajednicu u samom Washingtonu ali i mjesečno putuje i posjećuje zajednicu u Harrisburgu. Slavio sam Misu na oba mjesta i ugodno sam iznenađen koliko im Misa na hrvatskom jeziku znači kao i njihovo okupljanje i druženje. Iako već druga generacija ne zna hrvatski jezik, ipak mole i pjevaju na hrvatskom. U New Yorku sam se susreo s brojnom hrvatskom katoličkom zajednicom. Fra Nikola i fra Stipo te časne sestre vrlo ljubazno su me dočekali kao i vjernici koji su se okupili prigodom proslave obljetnice proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, 95. obljetnice hrvatske katoličke župe sv. Ćirila i Metoda, a molilo se i za žrtve drugog svjetskog rata. Okupilo se oko tisuću petsto osoba na Svetu misu. Bilo je posebno dirljivo vidjeti koliko im znači župa, Sveta misa i molitva koja ih liječi u svim iskušenjima koje proživljavaju kao tuđinci u toj ogromnoj zemlji. To se posebno odnosi na New York kao kozmopolitski grad, a jako im puno znači hrvatska katolička zajednica. Osjetio sam da im jako puno za život znači i to što se nakon Svete mise okupljaju te gaje folklor i zajednički se druže.