Današnji dan, 11. veljače, za opću je Crkvu vrlo važan – danas se, naime, obilježava
80 godina Države Grada Vatikana. Jedanaesti veljače 1929. godine, povijesni je datum
koji potvrđuje uzajamno priznavanje između Kraljevine Italije i Vatikanske države,
i to kroz Lateranske ugovore koji su ime dobili po Lateranskoj palači u Rimu, u kojoj
su potpisani. Potpisivanjem tih ugovora završilo je dugo razdoblje napetosti do kojih
je došlo nakon ujedinjenja Italije. Ugovori su se sastojali od dva dokumenta. Jedan
je bio Ugovor koji priznaje neovisnost i suverenost Svete Stolice i utemeljuje Državu
Grada Vatikana; a drugi Konkordat kojim se uređuju građanski i vjerski odnosi između
Crkve i države u Italiji. Godine 1947. uvršteni su u Ustav Talijanske Republike u
nastajanju, a 1984. revidirani, kada je potvrđena potpuna uzajamna neovisnost i suverenost
Italije i Svete Stolice, zatim sloboda izbora što se tiče poučavanja katoličke vjere,
te zaštita crkvene baštine. Iste godine, 1984., Unesco je Grad Vatikan uvrstio u popis
Svjetske baštine čovječanstva. Kao što smo već javljali, ova će obljetnica biti
obilježena raznim inicijativama. Danas je popodne, u Berninijevoj kolonadi, u kraku
Karla Velikoga, otvorena prigodna izložba, dok će sutra popodne, u nazočnosti Svetoga
Oca, u Dvorani Pavla VI. biti održan koncert. Sutra će također Papin državni tajnik
kardinal Tarcisio Bertone, u Lateranskoj palači otvoriti kongres pod naslovom „Mali
teritorij za veliko poslanje“. I na posljetku, valja spomenuti i poseban niz vatikanskih
poštanskih markica na kojima su prikazani pape od 1929. godine do danas. Govoreći
u razgovoru za našu radio postaju o posebnoj zadaći Svete Stolice u svijetu, kardinal
Giovanni Lajolo, predsjednik Papinskoga povjerenstva za Državu Grada Vatikana, napomenuo
je kako je značenje suverene države Grada Vatikana u tome da zaštiti Papu od bilo
kakvoga političkog utjecaja u vodstvu Crkve i njezinu evanđeoskome učiteljstvu, koje
je upravljeno ne samo na Crkvu, nego na cijelo čovječanstvo. Kristov namjesnik mora
biti neovisan i slobodan, on ne treba odgovarati nijednoj zemaljskoj vlasti, nego
samo Bogu – napomenuo je kardinal te primijetio kako je povijest, posebice ona europska,
kroz stoljeća, pa i u prošlome stoljeću, prečesto pokazala sklonost nekih režima i
vlasti za prigušivanjem Papina glasa. I danas bi nemali broj političara želio da Papa
ne izrazi svoje mišljenje o moralnim temama koje su njima neugodne – primijetio je
kardinal Lajolo. Osvrnuvši se potom na najveće izazove najmanje države na svijetu,
kardinal je prije svega istaknuo kako je međunarodna aktivnost Svete Stolice usmjerena
na rješavanje važnih pitanja vezanih uz ljudska prava, počevši od prava na život i
hranu, te prava na istinsku vjersku slobodu – to je prvo od pravâ na slobodu, jer
se – prema kardinalovim riječima – tiče najvažnijega odnosa ljudske osobe: odnosa
s Bogom. Među drugim velikim izazovima je pravo na gospodarski razvoj siromašnijih
i slabijih zemalja, ali i siromašnih ljudi i onih kojima se ne daje prednost. Osim
toga, veliki je izazov iseljavanje koji, osim u zemljama zapadnoga svijeta, postoji
i u arapskome svijetu, kao i u ostalom dijelu svijeta. Svi su ti izazovi samo dijelovi
velikoga glavnog izazova, i velike obveze Crkve, a to je mir – kazao je na koncu kardinal
Lajolo.